U svijetu gdje se često povlači stroga linija između prirodnih nauka i umjetnosti, dr. Emina Džaferović-Mašić služi kao inspirativan dokaz da te dvije sfere mogu savršeno koegzistirati.
Gostujući u “Sarajevskom jutru”, ova doktorica fizičkih nauka i magistrica francuskog jezika i književnosti podijelila je svoju nesvakidašnju životnu priču.
Od CERN-a do poetskih zbirki
Emina, koja govori šest jezika, svoju ljubav prema pisanoj riječi razvila je još u djetinjstvu, pišući pjesme kao vid bijega od ratne stvarnosti. Iako je karijeru izgradila u akademskoj zajednici baveći se fizikom, književnost je ostala njena trajna strast. Do sada je objavila dvije zbirke poezije, a trenutno priprema čak tri nova rukopisa.
„Znanje podrazumijeva i prirodne i tehničke, ali i humanističke nauke. Bez kulture nema niti jedne nacije ni naroda“, istakla je Emina, prisjećajući se riječi akademika Dževada Karahasana o važnosti kulture za opstanak Bosne i Hercegovine.
Strah od vještačke inteligencije?
Kao naučnica koja je boravila u CERN-u, Emina povlači paralelu između današnjeg straha od vještačke inteligencije i nekadašnjeg straha od “crnih rupa” koje je CERN navodno trebao stvoriti. Njen stav je jasan: AI ne treba da nas plaši, ali zahtijeva strogo poštovanje etičkih principa i kriterija upotrebe.
Zaključila je porukom koju je dobila na samom početku svog književnog puta od pjesnikinje Feride Duraković, a koja glasi: “Čitaj, čitaj, čitaj”. Upravo je taj kontinuirani rad na sebi i tekstu ključ njenog uspjeha u oba svijeta.
