Veliki broj djece u BiH odrasta u domovima za djecu bez roditeljskog staranja.U ustanovama uglavnom borave do završetka srednje škole , kada na neko vrijeme privremeno odlaze u stambene jedinice , te nakon toga , bez pomoći porodice, novca i zaposlenja moraju početi samostalni život i u vrlo nježnoj dobi suočiti se sa nizom egzistencijalnih pitanja, sa kakvim se i većina odraslih teško nosi. Nažalost, bez minimalne podrške društva rijetko koja od tih priča završava sretno.
Ovo je dečko koji ruši stereotipe o napuštenoj djeci. Semir Hodžić, pomalo nevine energije i toplih očiju. U dom za djecu bez roditeljskog staranja biva ostavljen po rođenju. Kao i svako dijete u ovoj ustanovi željan pažnje i ljubavi. Roditeljska je izostala,ali nije izostala pažnja brojnih vaspitača i raje koja su godinama popunjavala emotivnu prazninu.
Semir Hodžić je primjer kako jedna osoba radom i voljom mijenja tok okolnosti, pa čak i sudbinu. Zna on da je volontiranje put do zaposlenja, ali mi mu ipak želimo da nakon ove ispričane priče dobije stalni posao.
Amina Hasanović, TVSA
