Momir Nikolić / Ratko je rekao zarobljenim Bošnjacima da im se ništa neće desiti, a onda je rukom pokazao na likvidaciju
Momir Nikolić, bivši oficir bezbjednosti Bratunačke brigade VRS-a, pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju svjedočio je u procesu protiv Ratka Mladića. Njegovo glavno svjedočenje direktno protiv Mladića odvijalo se u junu 2013. godine.
Detaljno je opisao planiranje, organizaciju i izvršenje masovnih ubistava u Srebrenici te premještanje masovnih grobnica.
Njegovo svjedočenje smatralo se jednim od najvažnijih i najdramatičnijih trenutaka na suđenju.
Nikolić je bio prvi visoki oficir koji je priznao krivicu za učešće u srebreničkom genocidu (osuđen na 20 godina zatvora). Tokom svjedočenja protiv svog bivšeg komandanta, predočio je nekoliko ključnih tvrdnji.
Najpoznatiji dio Nikolićevog svjedočenja odnosi se na susret s Mladićem 13. jula 1995. godine na raskrsnici u Konjević Polju. Nikolić je i na suđenju Mladiću u junu 2013. godine, ali i prethodno – prilikom suđenja Radovanu Karadžiću u februaru 2012. godine, ispričao da je Mladić tu razgovarao s grupom zarobljenih Bošnjaka koji su sišli iz šume, obećavajući im da će biti razmijenjeni i da im se ništa neće desiti. Kada je Mladić krenuo prema automobilu, Nikolić je pošao za njim i direktno ga pitao: “Šta će stvarno biti sa ovim ljudima?”. Prema Nikolićevom svjedočenju, Mladić mu nije ništa odgovorio, već ga je samo pogledao i napravio gest rukom slijeva nadesno, s dlanom okrenutim nadolje. Nikolić je u sudnici pokazao taj pokret i objasnio da mu je odmah bilo jasno da to znači da će svi zarobljenici biti pobijeni.
Nikolić je svjedočio i o događajima iz 11. i 12. jula 1995. u bratunačkom hotelu “Fontana”. Prisustvovao je sastancima na kojima je Mladić komandantu holandskog UNPROFOR-a Tomu Karremansu i predstavnicima Bošnjaka ultimatumska poručio da “muslimani mogu opstati ili nestati”, u zavisnosti od njihove saradnje. Nikolić je potvrdio da je već tada, kroz naređenja koja su stizala s vrha, bilo jasno da se sprema potpuno odvajanje muškaraca i njihovo privremeno zatvaranje u Bratuncu prije nego što su odvedeni na stratišta.
Kao oficir bezbjednosti na terenu, Nikolić je posvjedočio da je cijela operacija masovnih pogubljenja, transporta hiljada ljudi autobusima i kasnijeg tajnog prekopavanja masovnih grobnica u jesen 1995. godine (operacija “Asanacija”) bila strogo koordinisana kroz lanac komande koji je završavao u Glavnom štabu VRS-a kod generala Mladića.
Mladićevi advokati su tokom unakrsnog ispitivanja uložili ogroman napor da ospori ovaj iskaz. Tvrdili su da je Nikolić “izmislio Mladićev gest rukom” kako bi sebi osigurao manju kaznu kroz nagodbu s tužilaštvom. Odbrana je u sudnicu dovodila i druge svjedoke (poput lokalnih policajaca koji su tog dana bili u Konjević Polju) koji su tvrdili da Mladić nije napravio takav pokret. Ipak, Sudsko vijeće je u konačnici ocijenilo Nikolićevo svjedočenje vjerodostojnim i povezalo ga s ostalim materijalnim dokazima, proglasivši Mladića krivim za genocid.
Budući da je Nikolić bio ključni insajder koji je potpisao sporazum o priznanju krivice i obavezao se da će svjedočiti u drugim procesima, on je u Hagu o događajima iz Srebrenice svjedočio više puta i protiv brojnih oficira VRS, te protiv Radovana karadžića.
