O obilježavanju Dana bijelih traka u Prijedoru 31. Majahronologiji i značaju ovog datuma, ali i o zločinima koji su mu prethodili, govorio je dr. Jasmin Medić, viši naučni saradnik u Institutu za historiju Univerziteta u Sarajevu i rođeni Prijedorčanin.
Iako se 31. maj često percepira kao početak stradanja, dr. Medić naglašava da su se masovni zločini na području Prijedora dogodili i prije uvođenja bijelih traka. Sedam dana prije uvođenja bijelih traka, 1992. godine već je bilo na stotine ubijenih”, ističe Medić.
Naredba o nošenju bijelih traka od 31. maja 1992. ostat će zapamćena kao povratak fašističkih metoda obilježavanja naroda na tlu Evrope nakon Drugog svjetskog rata.
“Ovaj čin neodoljivo podsjeća na ono što je počinjeno nad Jevrejima u Drugom svjetskom ratu. Iako statistički pokazatelji govore o manjem obimu u odnosu na Drugi svjetski rat, asocijacija na te metode je očigledna. Obilježavanje jedne skupine, u ovom slučaju konkretno Bošnjaka i Hrvata, predstavlja jednu od etapa genocida, kako je to definisao teoretičar Gregory Stanton. To je bila samo jedna faza unutar cjelokupnog genocidnog procesa”, objašnjava dr. Medić, dodajući da ne postoji opština pod kontrolom tadašnjih srpskih vlasti iz koje je u samo nekoliko mjeseci 1992. godine protjerano toliko ljudi kao što je to slučaj s Prijedorom.
Logori kao simboli zločina
Iako su zloglasni logori Omarska, Keraterm i Trnopolje osnovani prije 31. maja, brutalnost i intenzitet zločina u njima drastično su porasli nakon tog datuma.
“Zločini su dodatno intenzivirani u junu, julu i augustu, naročito u logorima. Oni su postali simboli zločina počinjenih ne samo na području Prijedora, već i cijele Bosne i Hercegovine. U augustu 1992. godine ovi logori su otkriveni, i tada je cijeli svijet mogao da svjedoči onome što se zapravo dešava u našoj zemlji”, zaključuje dr. Medić.
