Na današnji dan, 26. maja ratne 1992. godine, ispisan je jedan od najmračnijih i najstrašnijih segmenata u modernoj historiji Sarajeva. Usljed brutalnog napada i granatiranja porodilišta „Zehra Muidović“ u naselju Jezero, ugašeno je pet tek započetih, nevinih života – poginulo je pet novorođenih beba.
Bio je to jedan od najsvirepijih događaja u prvim mjesecima vojne opsade koja će glavni grad Bosne i Hercegovine odsjeći od svijeta u naredne četiri godine. Stanovnici opkoljenog grada tada su tek počeli spoznavati puni užas preživljavanja bez struje, vode, lijekova i osnovnih životnih potrepština, svakodnevno se suočavajući sa smrću i izgladnjivanjem.
Nadljudski napori branilaca i medicinskog osoblja
Žestoki pješadijski napad na porodilište započeo je u ranim jutarnjim satima 26. maja, da bi u popodnevnim satima uslijedilo strahovito i nemilosrdno granatiranje. Projektili, koji su ciljano pogađali ovaj medicinski objekat, ispaljivani su iz topova lociranih na Poljinama i iznad naselja Nahorevo.
U trenucima napada, u porodilištu se nalazilo 130 žena i 70 novorođenčadi. Potpuni masakr i još veća tragedija spriječeni su nadljudskim naporima branilaca grada, ali i medicinskog osoblja koje je pod kišom granata pokušavalo spasiti tek rođenu djecu i njihove majke. Ipak, najveći dio savremene medicinske opreme kojom je porodilište raspolagalo potpuno je uništen.
Evakuacija pod opsadom i rađanje iz pepela
Dan nakon ovog stravičnog napada, 27. maja, preživjele bebe, porodilje i trudnice evakuisane su i izmještene na sigurnije lokacije u gradu, dok je samo porodilište postalo jedna od najvećih ruševina i simbola stradanja Sarajeva.
Kraj rata zatekao je zgradu porodilišta na Jezeru u apokaliptičnom stanju. Godinama je razrušeni objekat podsjećao na patnju najranjivijih.
Ipak, Sarajevo je pokazalo da život uvijek pobjeđuje smrt. Nakon dugotrajne i temeljne rekonstrukcije, porodilište je potpuno obnovljeno i svečano ponovo otvoreno krajem 2010. godine. Danas se na ovom mjestu ponovo rađa budućnost Bosne i Hercegovine, ali rane iz maja 1992. godine i pet ugašenih života ostaju trajna opomena i mrlja na savjesti čovječanstva koja se nikada ne smije zaboraviti.