U Ljetnoj Špici smo razgovarali o projektu spomenika Kulin ban bosanski, radu akademskog kipara Adisa Lukača, a čija je namjera da se lik bana Kulina trajno obilježi u javnom prostoru Sarajeva. Predsjednik Bošnjačke zajednice kulture Sanjin Kodrić bio je gost emisije. Na početku je govorio o Povelji Kulina bana.
“To je jedan od najznačajnijih tekstova naše – ne samo jezičke prošlosti, ne samo prošlosti pisane tradicije u Bosni i Hercegovini – već naše državne prošlosti uopšte. Dokument koji je višestruko značajan zato što Povelja bana Kulina svojim sadržajem potvrđuje postojanje bosanske države, razvijene bosanske države, državnu organizaciju, postojanje sjedišta vlasti, diplomatske odnose sa susjedima i širim svijetom i tako dalje. Dok s druge strane, kao jezički dokument, potvrđuje bosanski jezik kao takav i pisanu tradiciju na bosanskom jeziku, jer Povelja bana Kulina u svom originalu pisana je upravo bosanskim jezikom – starijom varijantom bosanskog jezika, onim što bismo mogli nazvati starobosanskim jezikom – ali koji je dosta blizak i dosta razumljiv i za nas danas, baš zato što je riječ o narodnome jeziku,” rekao je Kodrić.
“Pisana je i specifičnim bosanskim pismom, što takođe trebamo posebno istaknući – to je ćirilica zapadna, ćirilica bosanskog tipa, koju češće poznajemo pod imenom bosančica, koja je opet jedna od tih diferencija specifika i srednjovjekovne Bosne, srednjovjekovne bosanske države, njene kulture, ali isto tako jedna od diferencija specifika naše ukupne tradicije.
Kada je riječ o našem današnjem odnosu prema našem naslijeđu, on je uvijek porazan. I ja to često kažem – za taj odnos ponajviše trebamo kriviti sebe. Drugi nas mogu osporavati, drugi nas mogu dovoditi u pitanje, drugi dakle mogu relativizirati, ali je od svega toga najvažnije ono kako se mi odnosimo sami prema sebi. E, tu zapravo ja vidim jedan ozbiljan problem.
Pa evo, i ova činjenica da ćemo tek u vremenu koje je ispred nas, a na inicijativu i zalaganje Bošnjačke zajednice kulture, dobiti spomenik banu Kulinu, govori zapravo dovoljno o tome. 800 godina, više od 800 godina prošlo je da bismo mi taj spomenik dobili, koji dakle nije samo spomenik našem jeziku, nije samo spomenik našoj pisanoj tradiciji, našoj kulturi i kulturnom identitetu, već jedan višestruki spomenik, višestruko značajan spomenik i državnosti, i svemu onome što su zapravo bosanskohercegovačke vrijednosti, uključujući vezu između svih nas ovdje, u zemlji Bosni kao našoj zajedničkoj domovini”, rekao je gost TVSA.
Kordić je govorio i o opštoj pismenosti u Bosni i Hercegovini.
“Mi se nalazimo u jednoj paradoksalnoj situaciji, rekao bih. S jedne strane, susrećemo se sa novim medijima, sa novim oblicima pismenosti. Već uveliko živimo u svijetu vještačke, umjetne inteligencije, koja drastično i radikalno, vrlo ubrzano mijenja naš svijet, svijet u kome živimo, svijet čiji smo mi dio.
A s druge strane, nasuprot svim tim nevjerovatnim inovacijama koje donose bitno drugačiju sadašnjost i budućnost, mi smo zaista zapušteni u smislu opće pismenosti, pri čemu ne mislim samo na onu elementarnu, pravopisnu pismenost, koja je takođe izuzetno upitna u svakoj sferi društva, uključujući i školstvo, obrazovanje, medije, nažalost, nego smo mi jedno zapravo obrazovno zapušteno društvo, što se vidi u svakom segmentu.
Nama je školstvo na vrlo niskim granama, nauka na niskim granama, struka na niskim granama. Evo, sada kada idete do zanatstva, danas svi u Bosni i Hercegovini vrlo teško možete naći kvalitetnog zanatliju, onoga ko vam može neki zanatski posao napraviti.
Dakle, dešava se taj jedan svojevrsni paradoks između onoga što su neke globalne tendencije koje nas uvode u svijet nevjerovatnih i dosad neslućenih mogućnosti i onoga što je neko naše stanje. Ne želim da zvučim pesimističan, nisam pesimista po svom karakteru i ne mislim da treba biti pesimista, ali treba biti svjestan stanja u kojem jesmo i to stanje nekako pokušati mijenjati”, rekao je Kordić.
Pogledajte cijelo gostovanje.
-
-
-
-
