Jubilarni, deseti po redu History Fest, koji se od 2. do 6. juna održava u Sarajevu, okupio je ugledne domaće i međunarodne naučnike, istraživače i društvene aktere. Ovogodišnja centralna tema festivala fokusirana je na razvoj društava u Jugoistočnoj Evropi poslije velikih ratnih prekretnica, nudeći komparativnu analizu perioda nakon 1945. i 1995. godine. O tome kako se festival razvijao od svojih skromnih početaka do prepoznatljivog evropskog brenda, ali i o lekcijama koje iz prošlosti moramo izvući, u emisiji „Sarajevsko jutro“ TVSA govorio je profesor dr. Husnija Kamberović, jedan od glavnih organizatora ovog značajnog naučnog događaja.
„Kad smo počinjali prije deset godina, naravno da nismo razmišljali da ćemo trajati deset godina. Nismo razmišljali da ćemo trajati dvadeset ili više. Ali smo se razvijali, postepeno smo učili usput kako se to radi jer je ovo specifičan festival. Pokušavali smo nekako od početka da to bude festival, ali da zadržimo ozbiljnu naučnu dimenziju, da se to ne pretvori ni u kakav kič ili populizam. Dakle, na koji način ono što jeste teška, čvrsta istorija prezentirati javnosti i integrirati ljude da aktivno sudjeluju. Mislim da smo postali prepoznatljivi i u krugovima u Evropi i svijetu.“
Fokus ovogodišnjeg festivala na uporednu analizu poslijeratne obnove pokrenuo je brojna pitanja o procesima modernizacije, industrijalizacije, ali i urbanizma. Kamberović objašnjava da je nakon tri decenije od završetka rata 1995. godine došlo vrijeme da se ti procesi posmatraju isključivo kao istorija, ne s ciljem donošenja površnih sudova o tome koje je vrijeme bilo bolje, već kako bi se prepoznali ključni pravci razvoja društva. Kao slikovit primjer različitih modela razvoja, profesor je izdvojio urbanizaciju i funkcionalnost gradskih naselja.
„Možemo uzeti primjer Sarajeva. Imamo neke urbane kvartove koji su se gradili 60-ih ili 80-ih godina, Dobrinju na primjer, i imamo neke urbane kvartove poslije ’95, Tibru ili ne znam šta. I onda je pitanje šta je funkcionalnije. To nam govori o modelu urbanizacije koji se odvija. Naša zadaća kao istoričara bila je da o tome progovorimo, pretpostavljajući da bi ljudi koji donose odluke o razvoju gradova trebali uzeti u obzir iskustva i uvide koje istoričari imaju. Ako hoće – obično neće.“
Osvrćući se na česte javne rasprave i tendenciju da se za današnju stagnaciju i probleme u društvu krivica prebacuje na prethodne režime, Kamberović naglašava da je takav narativ u modernom kontekstu potpuno prevaziđen i besmislen. Prema njegovim riječima, na Balkanu je stvoreno sasvim novo društveno tkivo koje više nema nikakve dodirne tačke sa socijalističkim periodom.
„Mnogi će još i danas reći da nam je za sve kriv taj komunistički i socijalistički sistem. Istina, ostala je neka naslijeđena svijest, ali su već sad stvorene sasvim nove generacije koje se ničega više ne sjećaju. Čak i oni koji su rođeni ’85. ili ’86. godine nemaju nikakva dodirna iskustva s tim ranijim sistemom. Totalno su stvoreni u ovom novom dobu i besmisleno je za ono što nam se danas dešava optuživati neku naslijeđenu svijest. Ta stara vremena su prošla, Jugoslavija je istorijski istrošen model funkcioniranja države i niko o tome više ne razmišlja. Treba uzimati ono što je pozitivno istorijsko iskustvo, a odricati se onoga što je negativno i ne činiti iste greške.“
Kroz panele koji okupljaju stručnjake sa suprotstavljenim pogledima na istorijska pitanja, History Fest se pozicionirao kao jedinstvena platforma za dijalog na ovim prostorima. Kao sjajan primjer te prakse, Kamberović izdvaja diskusije o osjetljivim regionalnim pitanjima, ali i analize međunarodnog uplitanja na Balkanu, poput uloge Visokog predstavnika u BiH, što direktno korespondira s aktuelnim političkim trenucima.
„Danas imamo panel o makedonskom pitanju u kojem sudjeluju istoričari iz Sjeverne Makedonije, Bugarske i Grčke. Ako znamo njihova ranija iskustva, vidjeti ih za istim stolom u Sarajevu kako razgovaraju veliki je uspjeh. Ako išta pozitivno radimo, onda je to promoviranje kulture dijaloga koja je nužna. Također, imamo predavanje mađarskog istoričara koji govori o strategijama provedbe Dejtonskog sporazuma i ulozi visokog predstavnika od Karla Bilta do Pedija Ešdauna. To je nevjerovatno aktuelno, jer upravo danas zasjeda PIK. Mi to nismo znali kada smo pripremali program, ali se pokazalo da smo temu pogodili u sekundu.“
U vremenu opšte globalizacije, jedno od ključnih pitanja festivala jeste i očuvanje kolektivnih i individualnih identiteta. Kamberović poručuje da evropske integracije ne smiju značiti brisanje sopstvene kulture i istorije, već stalni trud pojedinca i društva da u okviru svog identiteta pruže svoj maksimum, te da se kritički odnose prema sopstvenoj prošlosti.
„Mi se ne trebamo odricati nikakvog dijela naše istorije, ona je bogata i ispunjena različitim sadržajima. Pitanje je samo šta iz te prošlosti trebamo uzeti i afirmirati, a čega se trebamo odricati. Mi na Balkanu pogotovo imamo stvari kojih se trebamo stidjeti. Zašto bi neko promovirao ratne zločince ako možemo promovirati ratne heroje ili heroje uopće? Svako bi se trebao truditi da bude najbolja verzija sebe i da u onome što jeste naš posao pružimo maksimum.“
History Fest nudi bogat program i potpuno je otvoren za širu javnost i građane, a profesor Kamberović je uputio poseban poziv studentima i svima onima koji žele čuti drugačije i nove perspektive uglednih predavača iz Pariza, Berlina, Atine i drugih evropskih centara. Između ostalog, najavio je i razgovor sa značajnim savremenicima epohe, poput bivšeg predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića, ali i neke relaksiranije teme poput istorije sporta. Zbog najavljenih vremenskih neprilika u Sarajevu, organizatori su napomenuli da će se svi popodnevni programi, umjesto na spomen-parku Vraca, održati u prostorijama hotela Holiday.
Gostovanje pogledajte na linku ispod:
