Potpredsjednik Republike Srpske, Ćamil Duraković, gostujući u emisiji “Špica”, analizirao je posljednji izvještaj visokog predstavnika u BiH podnesen Vijeću sigurnosti UN-a.
Duraković je istakao da, iako nije bilo “spektakularnih” pobjednika ili gubitnika, izvještaj predstavlja realnu sliku stanja na terenu.
Politički podvig za povratničku zajednicu
Kao najznačajniji trenutak sjednice Vijeća sigurnosti, Duraković je izdvojio činjenicu da su se u zvaničnom izvještaju visokog predstavnika eksplicitno citirali stavovi predstavnika Bošnjaka iz entiteta Republika Srpska.
“Meni je iznenađujuće da se po prvi put u Vijeću sigurnosti čuo glas nas deseterice predstavnika Bošnjaka iz RS-a. Do sada smo imali samo jednostrane izvještaje Vlade RS-a upućene ambasadorima, ali ovaj put je jasno ukazano na kršenje ljudskih prava, negiranje genocida i diskriminaciju pri zapošljavanju s kojom se suočavamo,” poručio je Duraković.
Podrška suverenitetu bez obzira na blokove
Analizirajući stavove svjetskih sila, Duraković je naglasio da, uprkos različitim retorikama, niko u Vijeću sigurnosti nije doveo u pitanje opstanak Bosne i Hercegovine.
- Jedinstvo oko Daytona: Čak ni predstavnici Kine, Rusije, pa ni Srbije, nisu dali podršku secesionizmu ili destrukciji države.
- Međunarodni konsenzus: Svi akteri su se pozvali na Daytonski mirovni sporazum, naglašavajući cjelovitost i suverenost BiH kao međunarodno priznate države.
- Deblokada institucija: Duraković smatra da je mandat aktuelnog visokog predstavnika bio usmjeren na deblokadu države kako bi ona mogla krenuti naprijed.
Domaća odgovornost i odlazak OHR-a
Na pitanje o mogućem smanjenju ovlaštenja visokog predstavnika ili ukidanju Bonskih ovlasti, Duraković je bio jasan – odgovornost je na domaćim liderima.
“Ova država se davno opredijelila za put ka Evropskoj uniji i NATO-u. Ako smo ozbiljno demokratsko društvo, onda su potpisane obaveze naš prioritet,” ističe potpredsjednik RS-a. On je dodao da OHR neće otići dok se ne ispune poznati uslovi 5+2, te da bi bilo kakvo preuranjeno povlačenje međunarodne zajednice, uz trenutne secesionističke težnje, značilo “sunovrat koji nas vraća u rat”.
Kritika “partikularnih interesa”
Duraković je zaključio da je najveći problem Bosne i Hercegovine to što političke stranke stavljaju nacionalne i stranačke interese ispred opšteg dobra. Kao primjer je naveo blokade sistema uzrokovane politikom Milorada Dodika, naglašavajući da država mora ojačati svoj kapacitet i poštovati odluke Ustavnog suda kako bi konačno postala samoodrživa.
