Ajanović, Selimović i Tucak o borbama za Glavatičevo 1994. (video)
U Sarajevskom jutro razgovarali smo sa pripadnicima 450 lahke brigade. Septembar je važan za ovu brigadu.
“Mjesec septembar vežemo za Glavatičevo, u narodu poznatije kao Župa. Zato što je Glavatičevo u ofanzivi ‘Lukavac 93’ na pomoćnom pravcu neprijateljskih snaga, koje su tada imale za cilj da izađu na granicu zacrtanu sporazumom iz Karađorđeva od 25. marta 1991. godine. Glavatičevo se našlo na pomoćnom pravcu, glavni pravac je bio svakako Bjelašnica, i tada je po sistemu ‘spržene zemlje’ okupirano. Međutim, nije kompletno, više od pola Glavatičeva je zauzeto, onaj središnji dio gdje je mjesna zajednica, i tada Župljani, mještani Glavatičeva, se organizuju na desnoj obali Neretve i zaustavljaju tu ofanzivu. Po tim nekakvim njihovim namjerama ili ciljevima, presječena je komunikacija prema Bjelimićima, Bjelašnica je imala veći prodor, logično je bilo da se prostor Bjelimića iscuri i da oni završe svoj plan koji su dogovorili Tuđman i Milošević u Karađorđevu. Ja sam došao gore negdje u avgustu 1994. godine i vidio sam na svakom stanovniku Glavatičeva, posebno na borcima, jednu nevjerovatnu želju da se vrati svojoj kući. Tako da smo mi u svega 22 dana, zahvaljujući ranijim izviđanjima i pripremi koju su vodili Emin Hebibović, Asim Dedić i mnogi drugi diverzanti, imali smo jednu pripremljenu ovaj teritoriju za oslobađanje. Tako da smo ubacili snage u operaciji ‘Jezero 94’ duboko do 10 km, gdje je uništen tenk T-55. Jedan od te grupe koja je išla na produženju je i naš ‘Zlatni ljiljan’ Ramiz Tucak, koji je bio u toj grupi koja je uništila taj tenk. I mi smo tada riješili najveći dio i oslobodili dio Glavatičeva, ne kompletno, ali u dobroj mjeri da”, rekao je komandant brigade Hamza Ajanović.
“Rukovodila nas je osnovna želja da se vratimo na svoja ognjišta, na na prostor gdje smo se rodili, gdje koji nam pripada, je li, ovaj, i po svaku cijenu smo željeli da da oslobodimo Glavatičevo. Mi smo tu izvršili odgovarajuće pripreme i izviđanja i činilo nam se jednostavno da ne postoji prepreka koja nas može spriječiti da prođemo tamo. Kroz pripreme koje smo uradili napravili smo prolaze kroz minska polja i ostalo u više grupa. Ušli smo na više pravaca i jednostavno odradili stvar u najboljem mogućem redu na većini tih mjesta. Veći dio tog prostora nismo poslije ove operacije uspjeli zadržati jer su nam bacili bojne otrove na određene tačke, što samo po sebi govori kakav je bio očaj i kakav, kakve su probleme imali da su odlučili na jedan takav potez. Nas je 172 ušlo duboko i radili smo na više tačaka i jednostavno smo riješili da po svaku cijenu prođemo”, rekao je Emin Selimović.
