Gost ovosedmičnog izdanja Nedjeljnog ritma bio je bosanskohercegovački glumac i redatelj Zijah Sokolović.
Zijah Sokolović iza sebe ima nevjerovatno iskustvo, televizijsko, filmsko ali i pozorišno. Ovih dana promovirana je njegova knjiga “Glumac… je glumac… je glumac“. Knjigu je promovirao na Akademiji scenskih umjetnosti na otvorenoj sceni Obala.
Krenula bih od toga da vam čestitam za Lovorov vijenac za doprinost umjetnosti teatra ovogodišnjeg izdanja festivala Mess.
“Ja sam dirnut i to je nešto što čovjeka kao da ga uzdigne u prostoru i da mu novi život. Meni je ustvari peti Lovorov vijenac, četiri sam dobio na igru ali ovo je nešto posebno“, kaže Sokolović.
Kada kažete doprinos umjetnosti teatra, to je biti glumac, i autor i scenarista nečega i dugačak je to rad, to je veliki rad, širok spektar što teatar obuhvata a vi ste nekako sve. Postoji li nešto u teatru što niste radili?
“Kada se uđe u prostor pozorišta, naravno da je on beskonačan i ja sam možda zahvatio samo mali dio ono što je bio dostupan u vremenu i prostoru i što je bio dostupan mojoj mašti i usamljenosti jer sam se bavio nekim pozorišnim predstavama koje nose individiualnost odnosno mononastup. Kada sam počinjao da se bavim ovim svijetom i pozorištem tada nije bilo televizije, medija koji bi mogli da im pomognu u njihovom traganju u tome šta je gluma i samo pozorište. Pošto toga nije bilo i bili smo skromni u tim nastupima ja i moja generacija tih 50ih,60ih,70ih i 80ih onda sam se ja silom prilika okrenuo prema pozorištu i tu sam se zaglavio. Tražio sam na odgovor šta je glumac uopće ili šta je pozorište kao jedan dio komunikacije ili umjetnosti. Kada sam napravio Glumac… je glumac… je glumac,rekao sam da se više nikada neću baviti da sam nešto istražujem, međutim, život me opomenuo i onda sam već 1993. u Beču napravio Cabares Cabarej, onda u Ljubaljani Međuigre, Medvjeda… sedam predstava koje sam igrao za sedam sarajevskih mostova“, kazao je Sokolović.
Kritičari su gledali predstave, imali svoje mišljenje ili stav, ima li danas te kritike koja je ozbiljna, koja je stručna?
“Ima, ali jednostavno ona nije kompatibilna s vremenom u kojem živimo. Ljudi nemaju vremena da čitaju nešto za šta će dati pare da gledaju, jer je taj kapitalizam silovito ušao u ljude koji su željeli da im se to dogodi na neki način. Ljudi kada danas daju pare, oni hoće da vide to za šta su dali, ljudi koji se bave bilo kakvom umjetnošću pokušavaju da nivo svoje glume ili igre ili simbola ili ideje da spuste na onaj nivo na koji bi gledaoci to razumjeli da bi kupili a oni gledali i zaradili. Danas je pozorište na toj vrsti prodaje, mora se praviti ono što će oni gledati a gledat će nešto što je uslovno smiješno. To smiješno je posljedni krik da oni koji se bave na nekoj predstavi se smiju svojoj stvarnosti u kojoj su nemoćni“, kazao je Sokolović.
-
-
-
-
