U današnjoj Špici govorili smo o epskom herojstvu legendarnog komandanta Izeta Nanića i godišnjici njegove pogibije. Razgovarali smo i sa bratom Izetom Nanića koji se javio iz Bužima sa spomen obilježja.
Brat Izeta Nanića kazao je kako je bila izuzetna čast odrastati sa takvim čovjekom, a još veća je čast biti takvom čovjeku brat. U početku agresije Izet je bio van države, kao i drugi brat koji je izgubio svoj život, ali su u želji da odbrane ono što je njihovo, odlučili su napustiti ugodni dio svog života kako bi branili svoju državu. Izet je na početku rata pomagao u organizaiciji dobrovoljačkih jedinica, da bi kasnije u augusutu 1992. godine formirao brigadu.
“Izeta sam vidio posljednji put 04. augusta i govorili smo o vojnim zadacima. Petog augusta sam bio na zadatku, u jednom trenutku smo se trebali vratiti na početne pozicije to jeste da je prekinemo. U povratku su nas dočekali vojni policajci, od kojih mi je jedan saopćio da je Izet poginuo. Vijest o pogibiji došla je kada se desio ključni momentu odbrane ovog dijela Bosne i Hercegovine. Mogli smo čuti od mnogih saboraca da su u jednom momentu osjećali tugu i puštali suzu zbog pogibije Izeta, a u drugom osjećaj slobode.