Sociolog Vladimir Vasić bio je gost emisije Špica.
Otkrio nam je kako se kod njega i na koji način njeguje tradicija obilježavanja Božića.
“Pa Božić je prije svega praznik porodice, taj praznik okupljanja bližnjih i naravno, ovaj, počinje prije svega liturgijskim sabranjem, odnosno sabranjem u crkvama ili bogosluženjem u ponoć, jer većina hramova ovdje kod nas u Dabrobosanskoj mitropoliji služi u ponoć ili rano ujutro. I poslije liturgije, koja označava i završetak velikog božićnog posta, onda se nastavlja dalje u toj, ovaj, porodici za tom svečanom trpezom, ovaj, sa prijateljima, sa porodicom. I zaista je Božić poseban dan i poseban praznik, obzirom da tokom godine svi negdje žurimo, svi imamo neke obaveze, svi negdje stižemo ili ne stižemo, ali je Božić taj, čini mi se, ta neka tačka oko koje se svi okupimo” kazao je Vasić.
Božić nije samo samo praznik?
“Taman posla, pa negdje mi se više sviđa ta riječ blagdan, blagi dan. Praznik negdje asocira na nešto prazno, naprotiv, praznici kod nas zapravo pokazuju punoću duha i punoću te neke radosti. Upravo kao što je, kako se kaže u tom predanju, ta zvijezda koju su pratili mudraci, ona se zaustavila na mjestu gdje bješe dijete, odnosno gdje je bio Hristos. Isto tako je, čini mi se, da je Božić ta zvijezda koja nas okuplja zajedno i koja nas sabira. I evo mi u Bosni i Hercegovini zaista imamo tu radost da nekako su nam blizu praznici ili ti blagi dani. Evo braća rimokatolici na kraju prošle godine ispratili ovaj Božić, mi na početku ove godine i evo radujemo se i narednim praznicima i sa braćom islamske vjeroispovijesti. Dakle, to je ta radost tih blagih dana da zajedno dijelimo radost i da slavimo, na kraju krajeva, slavimo Boga. To je nešto što je najvažnije”, rekao je Vasić.
Jesmo li se udaljili? Njegujemo li dovoljno tradiciju, posjećujemo li dovoljno porodicu, prijatelje? Brinemo li o drugima? Evo, praznik je nekako, i svi praznici, u tom periodu najviše obilazimo i prijatelje i komšije i porodicu, ali šta je sa ostalim danima?
“Pa danas sam pažljivo, stigao sam otprilike da pratim malo i medije, da pratim portale, da čitam komentare i zaista sam bio srećan. Toliko ljubavi, toliko poštovanja, toliko ispunjenog prostora nekim lijepim stvarima”, kaže Vasić.
Zašto ne bi tako svaki dan?
“Pa znate kako, negdje možda ne bi ovi dani bili posebni da je to svaki dan. Upravo su dani praznika, ovi blagi dani, zapravo takvi što su posebni. Idealno bi bilo da je to 365 dana tako, ali zapravo ovi dani služe kao primjer kakvi smo mi bili i kakvi bi trebalo da budemo. Tako da ja negdje vjerujem da kakvi smo u ovim danima, da smo mi u suštini to. Prosto čovjek ne može da, kako kažu, odglumi nešto toliko dugo, možemo biti licemjerni, možemo šta god hoćemo, ali prosto iz nas ili izbije ili ne izbije ta neka dobra energija, ta ljubav koja se ne može sakriti, taj osjećaj prema drugom čovjeku koji se ne može sakriti. Činjenica da mi tokom godine, evo i sam vidim na svom primjeru, koliko nekad nemamo obaveza za bližnjeg, koliko nekad ne stižemo, ali upravo su ovi dani posebni da zapravo, sportski rečeno, stanemo na loptu, da se zaustavimo, da krenemo jedni prema drugima i da slavimo susret čovjeka sa čovjekom, sa Bogom i Boga sa čovjekom. I zapravo Božić jeste susret Boga sa čovjekom i jeste način da se prije svega mi sretnemo jedni sa drugima. I onaj praznični pozdrav kad se pozdravljamo kažemo “Mir Božiji” istakao je Vasić.
-
-
-
-
