Nakon historijskog uspjeha i prolaska grupne faze na Svjetskom prvenstvu, fudbalska reprezentacija Bosne i Hercegovine završila je svoj nastup porazom od selekcije Sjedinjenih Američkih Država. Ipak, uprkos ispadanju, atmosfera oko nacionalnog tima potpuno je drugačija u odnosu na ranije godine. O novom narativu, emotivnim trenucima i onome što Zmajeve čeka u budućnosti, u emisiji Špica Televizije Sarajevo govorio je Vladimir Šagadin, sportski novinar i analitičar kojeg mnogi s pravom nazivaju sportskim romantičarom.
Bosanskohercegovačka javnost, ali i cijeli region, proteklih dana su s velikim emocijama pratili nastupe izabranika Sergeja Barbareza. Iako je poraz od Amerike u nokaut fazi donio tugu, Šagadin ističe da nema mjesta frustraciji ili traženju krivaca. Analizirajući trenutna osjećanja nakon utakmice, on je povukao jasnu paralelu između nekadašnjih neuspjeha i ovog trenutka:
„Prvenstveno malo bio sam tužan. Nije bilo ni ljutnje, ni neke frustracije, ni okrivljavanja nekog, nego naprosto to je tako u toj utakmici prošlo. Amerikanci su bili bolja ekipa… Ovaj poraz je drugačiji od svih onih poraza prije. Oni porazi su bili kraj svijeta… Ovo je poraz koji služi tome da reprezentacija Bosne i Hercegovine na čelu sa selektorom Sergejem Barbarezom, vidi dokle može, šta treba popravit i idemo dalje.“
Ono što ovaj ciklus izdvaja od prethodnih jeste potpuna promjena mentaliteta i pristupa. Prema Šagadinovim riječima, ključni dobitak ovog prvenstva nije samo rezultat, već stabilnost i dugoročna vizija koja je godinama nedostajala bosanskohercegovačkom fudbalu. Govoreći o novoj energiji koja se osjeti oko tima, Šagadin naglašava:
„Promijenio se narativ. Promijenila se ta cijela paradigma. Ponuđena je konačno budućnost. Reprezentacija BiH je ponudila budućnost. Budućnost je uvijek neizvjesna. Međutim, čini mi se da se ona sada može jasno osjetiti, pa ono, kud puklo da puklo. Nema razloga nezadovoljstvu zbog tog poraza, jer ono što su igrači i stručni štab priredili kroz baraž i onda na Svjetskom prvenstvu, sada to je nešto stvarno prekrasno.“
U prilog tome da veliki rezultati traže vrijeme i kontinuitet, Šagadin se osvrnuo i na primjere iz komšiluka, podsjećajući koliko je strpljenja potrebno za vrhunske domete:
„Hrvatska reprezentacija je u Francuskoj ’98. bila treća. U Rusiji 2018. je bila druga. Između Francuske ’98. i Rusije 2018., Hrvatska niti jednom nije prošla grupu.“
Bosna i Hercegovina je na ovo prvenstvo došla kao jedna od najmlađih selekcija, a momci poput Alajbegovića, Bajraktarevića i Mahmića pokazali su da država ima na koga računati. Pored njihove hrabrosti, javnost je očarana i kultom reprezentacije koji ponovo gradi stručni štab. Šagadin je posebno izdvojio jedan detalj s konferencije za medije koji najbolje oslikava patriotizam i karakter koji u tim unose direktor Emir Spahić i selektor Barbarez:
„Taj stav Sergeja Barbareza… Izdvojit ću samo jedan detalj, to je ona poznata scena s društvenih mreža, kada Spahić pomakne zastavicu u sredinu, a Sergej Barbarez okrene tu zastavicu tako da se ona vidi pred tim novinarima. Reprezentacija Bosne i Hercegovine na ovom Svjetskom prvenstvu je bila ‘in’. Još uvijek je.“
Ova harizma tima brzo se prelila i na globalni nivo. Zmajevi su postali miljenici neutralnih navijača širom svijeta, a scene sa tribina i ulica podsjetile su nas na najljepše sportske priče. Šagadin je s oduševljenjem opisao kako je bh. fudbalska groznica zahvatila ljude koji naizgled nemaju veze s Bosnom:
„Vidio sam Japanca koji stvarno pjeva cijelu pjesmu (Halidove ‘Ljiljane’) i jednu Afroamerikanku koja vrlo dobro, odličan joj je izgovor, pjeva cijelu pjesmu… Naprosto, bili smo i jesmo simpatični, šarmantni, sa stavom, i naravno to na čelu sa Džekom. I kažem, ti klinci, to se pokazalo u onim famoznim penalima s Italijom… Ti klinci zabili su ove penale da Bosna, usprkos svim očekivanjima, ode na Svjetsko prvenstvo.“
Na kraju, poruka koja ostaje nakon ovog historijskog učešća jeste da je fudbal ponovo ujedinio naciju i donio iskrenu radost u domove širom BiH i dijaspore. Iako su apetiti javnosti opravdano porasli, Šagadin zaključuje da je najveća pobjeda zapravo povratak vjere u reprezentaciju, pozivajući sve da pruže punu podršku ovom projektu.
Više u videu:
-
-
-
-
