Boris Vitlačil, humanitarni radnik i aktivist i Lejla Kreševljaković, univerzitetska profesorica i aktivistica, bili su gosti Špice.
U Sarajevu će u utorak, 10. februara 2026. godine biti organizovana akcija čitanja imena ubijene djece Sarajeva i Gaze. Građanke i građani pozvani su da se okupe u 18:30 sati ispred Spomenika ubijenoj djeci opkoljenog Sarajeva (1992. – 1995.) stojeći u nizu do Vječne vatre.
„Okupljanje počinje u 18:30 ispred spomenika. Nadamo se velikom odazivu građana i građanki kako bismo uspjeli stvoriti jednu liniju koja će povezati Spomenik ubijenoj djeci sa Vječnom vatrom. Na taj način želimo stvoriti simboličan most između ove dvije tragedije i poslati jasnu poruku svijetu da je dosta stradanja civila i djece“, rekao je humanitarni radnik i aktivista Boris Vitlačil. Naglasio je da su žene i djeca glavne žrtve.
„U ratu u Gazi preko sedamdeset posto žrtava bile su žene i djeca. Postavlja se pitanje kako možemo tolerisati da se takvi konflikti i dalje dešavaju i da ne postoji vanjska intervencija kako bi se spriječilo daljnje krvoproliće i genocid nad tim narodom“, istakao je.
Dodao je da će učesnicima biti podijeljeni spiskovi s imenima.
„Podijelit ćemo spiskove i pokušati stvoriti jedan hor, jednu mantru koja će odzvanjati gradom i na taj način se prisjetiti ubijene djece, i u Sarajevu i u Gazi“, kazao je Vitlačil.
Lejla Kreševljaković podsjetila je da je akcija započela 13. februara 2024. godine.
„To je bio prvi utorak kada smo se spontano okupili i javno, na ulici, počeli čitati imena ubijene djece u Gazi. To je organizovao feministički antimilitaristički kolektiv i za mene je tada bilo izuzetno važno da kao građani dobijemo priliku da izrazimo solidarnost s ljudima u Gazi“, kazala je.
Prisjetila se da je na početku odziv bio manji nego što su očekivali.
„Iskreno sam očekivala da ću vidjeti masu ljudi od spomenika djeci do Vječne vatre. Nažalost, nismo se okupili u velikom broju, ali smo se rasporedili između ta dva mjesta i od tada pa do danas sastajemo se svakog utorka“, rekla je Kreševljaković.
Vitlačil je istakao da je čitanje imena emocionalno izuzetno teško, ali nužno.
„Teško je čitati imena ubijene djece i čuti njihova godišta. Ja sam dugo živio na Bliskom istoku i ta imena su imena mojih komšija, kolega i prijatelja. Još uvijek mi je teško, ali počinjem prihvatati ove sedmične susrete kao neku vrstu terapije“, rekao je.
Naglasio je da bol mora dobiti prostor.
„Tugujem za djecom ubijenom u Sarajevu, u Gazi, u Kongu i širom svijeta. Postavlja se fundamentalno pitanje koliko civila i koliko djece smo spremni tolerisati da stradaju u konfliktima koje i dalje razvijamo i guramo“, zaključio je Vitlačil.
Akcija čitanja imena, poručuju organizatori, ostaje poziv na sjećanje, solidarnost i odgovornost – jer ostati čovjek jeste politički čin.
-
-
-
-
