VIDEO/Pandžić: Patnja i ubijanje nevinih povezuju Srebrenicu i Gazu, naša je obaveza biti glas istine
Reditelj i novinar BIR Televizije, Ernad Pandžić, nedavno je osvojio glavnu novinarsku nagradu “Nino Ćatić” za potresan radijski prilog pod nazivom “Dvije majke, dva rata, jedna tišina”. Gostujući u emisiji “Špica” na, Pandžić je govorio o motivima za nastanak ovog nagrađenog djela, koje kroz emotivno svjedočenje majki povlači snažnu paralelu između stradanja Srebreničana 1995. godine i onoga što danas proživljavaju civili u Gazi. Kako je istakao, ideja je potekla iz duboke ljudske potrebe da se reaguje na nepravdu i osjećaja grižnje savjesti zbog stravičnih dešavanja u svijetu kojima svakodnevno svjedočimo.
Pojašnjavajući osnovnu poruku svog priloga, Pandžić je naglasio da se u današnje vrijeme često pokušava napraviti vještačka distanca između ove dvije tragedije, iako je njihova suština identična.
“Kao i svakog normalnog čovjeka, ono što se danas dešava u cijelom svijetu me boli. Pokušao sam nešto uraditi da ne bih osjećao grižnju savjesti, jer ne znam kako da pomognem tim ljudima koji svakodnevno ginu samo zato što su Palestinci, što su stanovnici Gaze i svojih domova”, kazao je Pandžić.
Dodao je da se to isto dešavalo i građanima BiH tokom agresije, te da je njegova obaveza bila reagovati na medijske i političke pokušaje da se žrtve razdvoje i minimiziraju:
“Pokušava se stanje u Gazi staviti po strani i pričati odvojeno o Srebrenici, a odvojeno o Gazi. Da se ne spajaju ta dva pitanja, a zajedničko im je jedno – ljudska patnja i ubijanje nevinih ljudi. To je taj obrazac koji se ponavlja.”
Kroz svoj rad, Pandžić je povezao sudbine dvojice novinara – Nine Ćatića iz Srebrenice i Anasa aš-Šerifa iz Gaze. Obojica su imali priliku da se spase i napuste svoja ratom zahvaćena područja, ali su izabrali da ostanu uz svoj narod i prenose istinu u svijet, zaboravljajući na vlastitu sigurnost.
“Nino je vjerovatno i tokom same agresije mogao da izbjegne iz Srebrenice, ali odlučio je da ostane sa svojim narodom. Anas aš-Šerif, poznati novinar Al Jazeere, također je odbio da ode, rekavši da iz Gaze može otići samo u Džennet. Htio je da kaže: ‘ja idem samo ako me oni ubiju’.”
Govoreći o globalnom narativu i medijskom izvještavanju, nagrađeni novinar se osvrnuo na proces dehumanizacije žrtava, istakavši da svako ko želi počiniti genocid prvo dehumanizira jedan narod predstavljajući ga kao životinje. Novinari na terenu koji svjedoče tim zločinima automatski postaju mete jer direktno ugrožavaju takav narativ agresora. Pandžić je podsjetio na stravičan broj ubijenih novinara u Gazi, kao i na slučajeve hrabrih pojedinaca iz svijeta, poput američke aktivistice Rachel Corrie, koja je dala život pred buldožerom braneći palestinske domove. Ipak, on primjećuje da se svijest polako mijenja, što potvrđuju studentski protesti na zapadnim univerzitetima gdje se obrazovani mladi ljudi snažno suprotstavljaju nametnutom narativu.
Na kraju gostovanja, Pandžić je najavio da će nastaviti raditi na dokumentovanju istine, podsjetivši na važnost bilježenja biografija žrtava kako one ne bi ostale samo puka statistika od desetina hiljada ubijenih. Svjedočenje istine, ističe on, ostaje ultimativna ljudska i profesionalna dužnost.
“Volio bih naravno da govorim i o Srebrenici, ali i o Palestini. Da mi niko ne govori da ja treba da se borim za Srebrenicu, a ne treba za Palestinu. Ja smatram da se treba boriti i za Srebrenicu, i za Palestinu, i za Ruandu, i za sve one koji se suočavaju sa agresijom i koji su ubijani na pravdi Boga, samo zato što su to što jesu”, zaključio je Pandžić.
Gostovanje pogledajte na linku ispod:
