Veličković za Špicu: Akademska zajednica mora biti najglasniji kritičar političkih odluka
Bosanskohercegovački pisac i kolumnista, prof. dr. Nenad Veličković, jasan i glasan je kritičar svega onog što se dešava u akademskoj zajednici dugi niz godina, a posebno na Univerzitetu u Sarajevu.
Svoja promišljanja iznio je u novoj knjizi simboličnog naziva “Akademsko šarlatanstvo” koja je, kako kaže, dio njegovog dugotrajnijeg angažmana posvećenog obrazovanju u BiH, ali i u državama oko nas pa čak i u svijetu. Naime, nakon analiza određenih grupa ljudi, u kojima je učestvovao i profesor Veličković, a koje su se ticale osnovnog i srednjeg obrazovanja, na red je došlo i pitanje – šta za to obrazovanje čini fakultet i Univerzitet na kojem radi sam profesor. Drugim riječima, šta akademska zajednica radi da to obrazovanje bude bolje ili gore, ovisno o rezultatima analiza, pitanje je koje profesor ističe.
Kada je riječ o analizi obrazovnog sistema Kantona Sarajevo, Veličković naglašava kako lični kriteriji guraju činjenice u drugi plan te da se radije govori o metodu koji je, kako je naveo u knjizi, vrsta etnografskog pristupa u kojem je zajednica koja se proučava upravo akademska zajednica. Ona nudi veliki broj informacija, činjenica i svjedočanstava iz prve ruke i takva građa koja se ujedno našla i u knjizi, od izuzetne je važnosti za čitanje i razumijevanje razloga zašto nam je obrazovanje na nivou na kojem je sada.
Nemoguće je ne dotaći se problema politike u akademskoj zajednici, s obzirom na to da se ona, kako kaže profesor, u akademsku zajednicu miješa na različite načine. Srž postojanja te zajednice je njen napor da na metodološki način pokušava da objasni svijet, da otkrije određene zakonitosti u tom svijetu, da se fokusira na način na koji žive ljudi u pojedinim zajednicama, na probleme koji su vezani za taj život i njihova eventualna rješenja. Navedene stavke bi trebale biti imperativ akademske zajednice, objašnjava Veličković.
Knjiga “Akademsko šarlatanstvo” pokazuje da na mnoge načine taj imperativ nije zadovoljen, odnosno nije ispoštovan. Akademska zajednica posjeduje jednu vrstu autonomije koju nema nijedna druga grupa ljudi u našem društvu i ta autonomija podrazumijeva vrstu slobode da se kaže ono što su istraživanja pokazala, a što vrlo često vlastima nije drago čuti. Profesor dodaje kako akademska zajednica tu slobodu koju posjeduje treba iskoristiti na način da kritikuje odluke grupa ili ljudi koji tim grupama politički upravljaju. Naime, političke odluke se vrlo često donose kao posljedica improvizacije ili kao rezultat rada pojedinih interesnih grupa koje u određenom trenutku vladaju pogonima i resursima vlasti te onda sve što im je nadohvat ruke usmjeravaju u vlastitu korist, nastavlja profesor. Upravo se tim improvizacijama, proizvoljnostima i lutanjima u obrazovnoj politici Kantona Sarajevo bavi ova knjiga, odnosno kritikuje pojednice, zajednicu i na određeni način poziva da se odnos Univerziteta prema obrazovanju promijeni, zaključuje profesor Veličković.
