U Polisu o masovnim ubistvima u Srbiji/ “Cijeli region spava na slojevima duboko potisnutih trauma”
Da li su masovna ubistva u Srbiji koje su počinili mladi ljudi posljednji alarm za svako pa i bh. društvo?! Odgovore na ovo, i s tim u vezi mnoga složena pitanja, tražimo u večerašnjem Polisu. Naši gosti su aktivistkinja Aida Ćorović iz Beograda, prof.dr. Elmedin Muratbegović i prof.dr. Dragan Popadić, profesor Socijalne psihologije iz Beograda.
Slažete li se da je ovo posljednji alarm?
“Ja bih ovo više gledao kao eskalaciju. Mislim da smo u Sarajevu alarm doživjeli još 2008. i 2015. godine kada smo imali dva tragična slučaja. Te 2008. godine je čak i razbijena Vlada Kantona zbog bunta građana koji je upravo bio asociran ubistvom maloljetnika u tramvaju. Ovo što se desilo u drugoj državi posmatram kao eskalaciju prvenstveo vršnjačkog nasilja, ali je to poraz i školskog sistema. Tu djeca kao da su posuđena da budu odlični učenici i da se svi vrate zdravi kućama. Ovo što se desilo u Srbiji je ustvari eskaliralo u jednom slučaju gdje je dječak svoju frustraciju kupio. Online artiljerija tako filuje ljude. Danas cijela javnost osuđuje te roditelje, naravno”. – objašnjava Muratbegović.
Šta je ono što bi trebalo primijeniti u ovom trenutku, odakle uopšte početi?
“Već dugo godina se vidi koliko je velik stepen nasilnosti u našem društvu i koliko su i deca i odrasli izloženi različitim nasilnim modelima. Zabrinutost građana postoji već dugo vremena, kao i incidenta, ali nikada ovako brutalni… Utjecaj porodice je sigurno veoma važan u ovakvim slučajevima, ali to nije jedini utjecaj. Mnogo faktora koji utječu na nasilje su zapušteni, odnosno podsticani i razvijani. Priča samo o porodici može da izgleda naivno. Problem je mnogo ozbiljniji jer postoje mnogo moćniji proizvođači nasilja.” – istaknuo je Popadić.
Ćorović je stava da smo zakasnili – “Zadržat ću se na Srbiji, mada mislim da se na cijeli region ta situacija može preslikati. Duboko smo traumatizirano društvo. Rijetki pojedinci su se bavili svojim dubokim traumama. Nisam psihološkinja, ali neko ko se dugi niz godina rubno bavi tim problemima, mogu da kažem da ovdje nijednog časa nismo dotakli traume iz 90-ih godina. Ovdje i dalje vlada narativ da Srbija nikad nije ni bila u ratu. Ne govorimo o tome da gotovo svaka kuća ima oružje i da je veliki broj ljudi je učestvovao u ratu i došao sa postratnim sindromom, a da se nismo ni dotakli te teme”.
Ova dva slučaja nadilaze tu pojavu. Ali, da se reagiralo na vrijeme i adekvatno, jesu li se možda mogli izbjeći ovi teški zločini o kojima danima bruji region?
“Mislim da cijeli ovaj region spava na slojevima duboko potisnutih trauma. Mi imamo mora trauma naših predaka koja žele da izađu napolje. Sve smo ih potiskivali. Svako od nas je pojedinačno odavno bio zreo za psihoterapijsku stolicu i krevet. Nažalost, mi i dalje živimo u primitivnom okruženju da kada kažete da idete kod psihotrapeuta, sa podsmehom vas pitaju je li, jesi li lud?. Ključno je da vlasti u svim postjugoslovenskim društvima shvate da nema napretka i da neće biti koraka napred ako se ne pozabavimo mentalnim zdravljem svakoga od nas. Djeca su indikator onoga što mi odrasli nosimo u sebi, taj nabijeni strah i sram i onda to akumulira kroz užasno agresivnu energiju i ovo što se desilo pre par dana u Beogradu i Mladenovcu” – podijelila je Ćorović.
Cijela emisija dostupna na YouTube kanalu TVSA.
–
