Na današnji dan navršava se 31 godina od pogibije Zame Dučića, komandanta, borca i čovjeka koji je postao simbol otpora i hrabrosti.
Njegov život, iako prerano prekinut, ostavio je dubok trag u historiji odbrane Sarajeva i Bosne i Hercegovine.
Rođen daleko od Sarajeva, Zamo je svoj dom pronašao u gradu pod opsadom. Kada je počela agresija, nije tražio sigurnost, nego način da pomogne. Na Hrasnom Brdu bio je među prvima koji su stali u redove odbrane. Njegova energija, odlučnost i spremnost da se uvijek nađe na prvoj liniji učinile su ga prirodnim vođom i osloncem saborcima. U ratnim godinama predvodio je ljude kroz najteže bitke, dajući primjer vlastitim djelom. Bio je komandant koji nije samo izdavao naređenja, već je rame uz rame dijelio glad, hladnoću i opasnost. Njegova pogibija tog 24. septembra 1994. godine na Čemerskoj planini bila je gubitak koji su osjetili i saborci i cijeli grad, ali istovremeno i trenutak kada je njegovo ime postalo dio kolektivne memorije.
Danas, nakon 31 godine, njegovi saborci, porodica i građani se okupljaju kako bi se prisjetili ne samo vojnika, nego i čovjeka – skromnog, vedrog i odlučnog. Njegov mezar u Sarajevu svjedoči da je ovdje našao i dom i vječni smiraj. Cvijeće je danas u haremu Alipašine džamije položio i ministar za boračka pitanja Kantona Sarajevo Omer Osmanović.
‘’Sjećanje na Zamu Dučića nije samo obaveza prema prošlosti. To je podsjetnik da sloboda nikada nije data, nego izborena i da iza svakog dana mira stoje ljudi koji su bili spremni dati najviše što imaju’’, poruka je s današnjeg obilježavanja.
Kolektivna je dužnost i obaveza svih nas da ime i djelo Zame Dučića ostanu živi među generacijama koje dolaze, kako bi naša mladost znala da je postojala hrabrost koja je branila njihove ulice, njihove škole i njihovu budućnost. Ovaj heroj živi u našim pričama, u našim molitvama i u našoj zahvalnosti. Zamo Dučić bio je komandant manevarskog bataljona 101. brigade i dobitnik najvećeg ratnog priznanja ‘’Zlatni ljiljan’’.
