Književno večer “Zlatna nit u gradu srebra” upriličeno je sinoć u Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine, a u povodu obilježavanja 25. godišnjice genocida u Srebrenici.
„Ono što ja želim je pomirenje, ono što ja želim je da ni jedno dijete ne izgubi djetinjstvo, da nijedno dijete se ne rodi u trenutku kada mu je zapaljena kuća i kada oko njega padaju granate“, rekla je Amela Mustafić, pjesnikinja.
Ovako govori mlada pjesnikinja Amela Mustafić koja je sticajem ratnih okolnosti rođena u Srebrenici i u sebi nosi svu tugu i bol koju su doživjeli njeni roditelji i sugrađani. Ipak u svojim pjesmama piše o svim onim tragedijama tugama i nepravdama koje se dešavaju širom svijeta. Njena, ali i pjesme drugih afirmisanih autora mogla se čuti u prostoru Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti BiH na književnoj večeri „Zlatna nit u gradu srebra“ organizovanoj povodom 25-te godišnjice od genocida u Srebrenici.
„Veoma je bitno da pokažemo i tu neku ljepotu kroz taj književni dio bez obzira koliko bio surov i bolan, on se ipak treba i kroz taj književni dio“, istakla je Almedina Pašić, Memorijalni centar Potočari.
„Dio obilježavanja godišnjice tragedije i kolektivna trauma u muzejskom arhivu treba da ostane kao dio kulture sjećanja ovog naroda“, rekla je Šejla Šehabović, direktorica Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti BiH.
Život ide dalje i naša sagovornica s početka ove priče smatra kako djeca trebaju samo da znaju da budu ljudi.
„I zaista ne bih voljela da se dijelimo po imenima…mislim da trebamo prestati da ,mrzimo i da trebamo krenuti sa nekim novim životom. Ne bih voljela da se dijelimo po imenima…mislim da trebamo prestati da, mrzimo i da trebamo krenuti sa nekim novim životom“, istakla je Amela Mustafić.
Leila Kurbegović, TVSA
