TIBiH predstavio ‘Indeks zarobljenosti države’ – Stranke kreirale paralelni univerzum
– Bosna i Hercegovina se može ocijeniti ocjenom dva od mogućih pet po Indeksu zarobljenosti države, što znači da moć političkih partija nad institucijama i javnim resursima potiskuje interese građana i otežava stvarno funkcioniranje države, navode iz Transparency Internationala BiH.
Indeks, koji je predstavio Transparency International u BiH povodom Međunarodnog dana borbe protiv korupcije, mjeri ključne oblasti poput demokratskih procesa (ocjena dva), donošenja odluka (2,5), odgovornosti (2,5) i načina distribucije resursa (1,5 – najgora ocjena).
On ukazuje na ozbiljne sistemske slabosti u kojima se posebno ističe premoć izvršne nad zakonodavnom vlasti, koja bi trebalo da vrši nad radom vlade. Upravo ova konstatacija nalazi se i u o napretku BiH, koji navodi da se “političke vlasti nisu uspjele suočiti s raširenom korupcijom i aktivno su ometale napredak, što je dovelo do dugotrajne stagnacije i sve izraženijih znakova zarobljenosti države”.
-Pored toga, navode da utjecaji na sistem odgovornosti, prije svega institucije za nadzor, organe gonjenja i pravosuđe, dovode do selektivne provedbe zakona, dok nekažnjivost ostaje široko rasprostranjena pojava u BiH.
– Uz to, ocjena je istraživanja, mediji i, iako formalno priznati kao nadzorna tijela u demokratskom društvu, djeluju u suženom prostoru, bez stvarnih mogućnosti da ispune svoju ulogu u zaštiti javnog interesa i stvaranju pritiska za odgovornije.
Fenomen zarobljene države možemo okarakterisati kao paralelni univerzum koji je neformalan i djeluje uporedo sa zvaničnim, institucionalnim. U njemu partije diktiraju zapošljavanjem, upravljaju preduzećima i odlučuju o tenderima i koncesijama, ukratko, dijele resurse. Tako se nagrađuje lojalnost i održava sistem zarobljene države – izjavio je Srđan Blagovčanin, vodeći autor istraživanja i član TIBiH.
Blagovčanin je istaknuo da izlaz iz takvog stanja mora slijediti dva ključna pravca.
Potrebno je ograničiti moć političkih partija kroz njihovu demokratizaciju, ali i smanjiti “plijen” kojim raspolažu – racionalizacijom javnog sektora koji je izvor njihove moći – dodao je, naglasivši da se ne može očekivati da će politički lideri sami prepustiti kontrolu nad javnim resursima zbog čega promjene moraju doći izvan njihove kontrole – građana, privatnog sektora i civilnog društva.
