Međunarodni dan mira je 21. septembra, a Ujedinjene nacije ustanovile su ga još 1981. godine. S obzirom na trenutno stanje na globalnoj geopolitičkoj sceni, kakav značaj ovaj dan ima danas? Da li je on samo simbolika ili alarm za buđenje svijeta? O ovim temama, ali i o radu sa mladima, razgovarali smo u emisiji “Špica” sa programskom direktoricom Centra za postkonfliktna istraživanja, Tatjanom Milovanović.
Mir kao jednodnevni podsjetnik: U idealnim uslovima mir bi trebao trajati svakodnevno, no on se sve više svodi na simbolično sjećanje jednom godišnje, dok ostatak godine donosi nesigurnost i tenzije. Govoreći o položaju obilježavanja Međunarodnog dana mira Milovanović ističe:
„Tužno je što je to navodno taj jedan veliki globalni dan koji jeste bitan, a onda nam obilježavanje mira kasnije u životu nije važno, a trebalo bi da nam bude… Posebno nama koji se bavimo ovim temama, a naročito u postkonfliktnim zemljama kao što je Bosna i Hercegovina, gdje stalno govorimo mladim ljudima o važnosti mira i prevencije da nam se ono što se desilo ne ponovi.“
Osvrnuvši se na utjecaj globalnih kriza na traumatizirana društva tri decenije nakon potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma, Milovanović naglašava koliko je tanka linija okidača koji vraća strah:
„Kada je počela agresija na Ukrajinu, vidjeli smo ljude kod nas kako panično kupuju namirnice, redove u bankama… Vrlo je tanka ta linija takozvanog triggera ili okidača koji vas podsjeti na sve ono što ste preživjeli. Ljudi ponovo osjećaju strah i tenziju i neminovno je prenose na svoju porodicu i djecu. Mladi nam dolaze i pitaju se odakle tolika panika kod roditelja za dešavanja koja su daleko, ali to nam pokazuje koliko je snažan prijenos traume kroz generacije.“
Komentirajući stanje međunarodnih pravnih mehanizama s obzirom na njezino obrazovanje iz tranzicijske pravde, Milovanović upozorava na zabrinjavajuće propuste globalnog poretka:
„Ne bih rekla da je samo kriza, ovo je više osjećaj testiranja međunarodnog prava. Određene države su si dale za pravo da tačno testiraju te okvire i vidimo veliku prazninu između onoga što se pod okriljem Zapada može pustiti da se desi a da nema pravnih posljedica. Bojim se da smo se diplomatiogom sveli na veliki broj deklarativnih zapažanja i šokantnih izjava, dok se suštinska odgovornost političkih lidera i država rasklimala.“
Više u videu:
-
-
-
-
