Tragedije na visokim svjetskim planinama uvijek iznova podsjećaju na nepredvidivost prirode. Jedan od najiskusnijih hrvatskih alpinista, Stipe Božić, osvrnuo se na opasnosti koje skriva Elbrus, najviši vrh Europe, nakon još jedne u niz teških nesreća koje su pogodile penjače na ovoj planini.
Govoreći o tragedijama koje su zadesile mlade i iskusne planinare, Božić ističe kako ga ovakve vijesti duboko pogađaju, pogotovo što s mnogim bh. planinarima dijeli dugogodišnje prijateljstvo i uspomene na brojne uspone. Iako sam ima pozitivno iskustvo s Elbrusa – gdje se prije petnaestak godina popeo i sa svojim prijateljima čak i skijao s vrha – svjestan je mračne strane ove planine.
“To je planina na kojoj se vrlo brzo zametne nevrijeme, u kojem je orijentacija teška, temperature se snize vrlo, vrlo nisko, i u toj nevolji, u toj nevjeri, u toj oluji, može se dogoditi da su neki ili zalutali ili su podhlađeni.”
Elbrus se uzdiže na gotovo 5.700 metara visine. Iako ga mnogi vide kao estetski privlačan upravo ta ljepota može zavarati. Nevrijeme na Elbrusu nastaje izuzetno brzo, pretvarajući rutinski uspon u borbu.
Prema Božićevim riječima, slični scenariji ponavljali su se u posljednjih dvadeset godina na desetke puta. Većina stradalih ekspedicija imala je nesreću da ih uhvati iznenadna oluja u kojoj su izgubili orijentaciju, onemogućivši im siguran silazak. Pothlađenost i smrzavanje tada nastupaju brzo, a spasilačke službe često više ne mogu pravovremeno pomoći.
“Nikad ne znamo šta nas čeka tamo gore. Svi su oni voljeli planinu, i mi volimo planinu, i tim naša tuga je veća.”
Iskustva poput Božićevog, koji se s vrha uspio spustiti sve do podnožja, svjedoče da povoljni uvjeti mogu biti varljivi te da planina uvijek zadržava posljednju riječ.
-
-
-
-
