Na današnji dan, 5. februara 1994. godine, glavni grad Bosne i Hercegovine doživio je jedan od najkrvavijih trenutaka u svojoj modernoj historiji. Oko 12:30 sati, minobacačka granata kalibra 120 mm ispaljena s položaja Vojske Republike Srpske na Mrkovićima, pala je u prepunu pijacu Markale.
U tom trenutku, pijaca nije bila samo mjesto trgovine, već žila kucavica opkoljenog grada gdje su građani, uprkos trogodišnjem užasu, pokušavali pronaći mrvu normalnosti i osnovne namirnice za preživljavanje. Epilog je bio stravičan: 68 mrtvih i 142 ranjene osobe.
Dan kada je zanijemio svijet
Slike masakra na Markalama obišle su planetu u rekordnom roku. Prizori razbacanih štandova, krvi na sarajevskom asfaltu i očaja preživjelih postali su simbol brutalnosti opsade koja je trajala 1.425 dana. Među žrtvama su bili ljudi svih generacija – od mladih koji su tek zakoračili u život, do penzionera koji su se nadali boljem sutra.
Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) u svojim je presudama jasno utvrdio odgovornost tadašnjeg vojnog i političkog vrha Republike Srpske za sistematsko terorisanje Sarajeva, uključujući i ovaj stravični zločin.
“Sarajevo safari” i razmjere brutalnosti
Osim svakodnevnog granatiranja, proteklih godina pažnju javnosti privukla su i istraživanja o tzv. “Sarajevo safariju”. Ovi navodi govore o nezamislivom obliku okrutnosti – stranim državljanima koji su navodno plaćali da bi s agresorskih položaja pucali na civile u gradu. Iako su ova istraživanja još uvijek predmet historijskih analiza, ona dodatno osvjetljavaju dubinu dehumanizacije kojoj su Sarajlije bile izložene.
Dan sjećanja na žrtve Sarajeva
Danas u 12:00 sati, polaganjem cvijeća i odavanjem počasti na spomen-obilježju na Markalama, obilježava se Dan sjećanja na sve ubijene i ranjene građane Sarajeva u periodu 1992-1995. Delegacije svih nivoa vlasti, porodice žrtava i građani još jednom će poručiti da zaborav nije opcija.
“Markale nisu samo mjesto stradanja; one su simbol snage i istrajnosti grada koji je preživio nemoguće, čuvajući duh zajedništva čak i u najmračnijim trenucima.”
Imena koja ne smijemo zaboraviti
Danas se s posebnim pijetetom prisjećamo 68 žrtava masakra od 5. februara 1994. godine:
Senad Arnautović, Ibrahim Babić, Mehmed Baručija, Ćamil Begić, Emir Begović, Vahida Bešić, Gordana Bogdanović, Vaskrsije Bojinović, Muhamed Borovina, Faruk Brkanić, Sakib Bulbul, Jelena Čavriz, Almasa Čehajić, Zlatko Čosić, Alija Čukojević, Verica Ćilimdžić, Smilja Delić, Ifet Drugovac, Dževad Durmo, Fatima Durmo, Kemal Džebo, Ismet Fazlić, Vejsil Ferhatbegović, Dževdet Fetahović, Muhamed Fetahović, Ahmed Fočo, Majda Ganović, Isma Gibović, Rasema Hasanović, Alija Hurko, Mirsada Ibrulj, Mustafa Imanić, Rasema Jažić, Razija Junuzović, Hasija Karavdić, Mladen Klačar, Marija Knežević, Selma Kovač, Ibro Krajčin, Sejda Kunić, Jozo Kvesić, Numo Lakača, Ruža Malović, Jadranka Minić, Safer Musić, Nura Odžak, Mejra Orman, Hajrija Oručević, Seid Prozorac, Smajo Rahić, Igor Rehar, Sabit Rizvo, Zahida Sablja, Nedžad Salihović, Hajrija Smajić, Emina Srnja, Džemo Subašić, Šaćir Suljević, Hasib Šabanović, Ahmed Šehbajraktarević, Bejto Škrijelj, Junuz Švrakić, Pašaga Tihić, Munib Torlaković, Ruždija Trbić, Džemil Zečić, Muhamed Zubović i Senad Žunić.
-
-
-
-
