Salih Mulalić preživio je pakao Srebrenice, ali ono što je ostalo u njemu nisu samo žive rane, već i sjećanja koja ne blijede.
U razgovoru za radiosarajevo.ba ispričao je svoje svjedočenje. U julu 1995. godine Mulalić je izgubio 68 članova porodice.
“Kako se približava 11. juli, ta sjećanja postaju sve življa. I traume. Vjerujte, noću ne mogu spavati, znojim se, sanja se svašta… To je prisutno u meni uvijek, već 30 godina“, kazao je Mulalić.
Za radiosarajevo.ba je kazao da mu bude lakše kada priča o tome, te da ga je tokom izviđanja trase Marša mira dosta stvari potreslo.
Njegova beba od nepuni mjesec nije uspjela preživjeti. Umrla je od gladi. I to je nešto što Mulalića proganja iz dana u dan – nemogućnost da je spasi, da joj pomogne, piše radiosarajevo.ba.
“Moja beba je umrla od gladi. Živjela je 29 dana tačno, u 1993. godini. Sin je bio. Ukopao sam ga kada je bila najveća ofanziva za Srebrenicu, kada smo zaustavili četnike da ne bi mogli ući u sam grad. To je neopisiva bol. Izgubiti dijete radi gladi… Sam sebi često kažem i ružim: ‘Kako sam dozvolio da mi dijete umre jer nije imalo šta da jede?'”, rekao je Mulalić.
Mulalić ne krije da je bio u jedinici koja je branila ili pokušavala obraniti Srebrenicu, koja se kroz neprijateljski teritorij probijala pet dana, na dužini od 110 kilometara.
“Kada su se godinama unazad vraćale slike tih dešavanja u glavu, dugo vremena nisam mogao krenuti na Marš mira, psihički nisam mogao. Tek 2017. sam krenuo na taj Marš i htio sam odustati jer nisam mogao izdržati, sve mi se vratilo iznova, kao da sam proživljavao sve to. Ali sam izdržao.”, kazao je za radiosarajevo.ba.
-
-
-
-
