U emisiji “Špica”, gošća Sabina Berberović podijelila je potresno i značajno sjećanje na 2. maj 1992. godine – jedan od najvažnijih i najtežih dana u novijoj historiji Sarajeva.
“Naime, treba znati da je nepuni mjesec dana prije toga Bosna i Hercegovina postala međunarodno priznata država, a takođe je bila u procesu pristupanja UN-u. Nakon 20 dana od tog događaja postala je i punopravna članica Ujedinjenih nacija. U to vrijeme, Bosna i Hercegovina bila je puna vojnika Jugoslovenske narodne armije, što je značilo da se na njenoj teritoriji nalazila strana vojna sila, i to u veoma velikom broju, prisutna i naoružana, s ciljem da preuzme vlast pod potpunu kontrolu”, kaže Berberović.
Aerodrom u glavnom gradu Sarajevu bio je ključna tačka preko koje su se odvijala putovanja.
„To je bio aerodrom preko kojeg smo mi morali putovati. Pregovori koji su se tada vodili bili su s evropskom zajednicom i u to vrijeme insistiralo se da se ide u Portugal, u Lisabon, a otac nije bio za to. Prije toga smo imali pregovore u Sarajevu i Briselu, gdje se tražilo da se pregovori ponovo organizuju u Sarajevu“, prisjeća se Berberović.
Evropska zajednica dala je pune garancije u dogovoru s Jugoslovenskom armijom da će delegaciju bezbjedno odvesti do aerodroma, omogućiti let iz Sarajeva i povratak, pod uslovom da se pristane na nastavak pregovora u Lisabonu. Jedan od ključnih uvjeta bio je i da se Sarajevo prestane granatirati i da se uspostavi primirje. Međutim, to se nije dogodilo – primirje je prekršeno, a granate su nastavile padati na Sarajevo. Delegacija se tada vratila nazad u grad.
„Bilo je puno koincidencija i sticanja okolnosti različitih jer mi kad smo krenuli za Sarajevo, mi nismo mogli stupiti u kontakt niti s našim ljudima u Sarajevu, niti sa predsjedništvom, niti sa našim MUP-om, a niti sa posmatračima Evropske zajednice koji su trebali da nas dočekaju na aerodromu. U takvim uvjetima smo stigli u Sarajevo“, kazala je Sabina Berberović.
-
-
-
-
