Risović: Seksualno zlostavljanje djece u BiH sveprisutno, posljedice duboke i dugotrajne
– Seksualno zlostavljanje djece u Bosni i Hercegovini predstavlja sveprisutni i ozbiljan problem, a posljedice po žrtve mogu biti dugotrajne i duboko traumatične – upozorila je u razgovoru za Fenu psihologinja i programska radnica u Udruženju “Nova generacija” Ana Risović, istakavši da je ključno da društvo reaguje na svaku sumnju i stvori sigurno okruženje u kojem će djeca biti zaštićena i saslušana.
Risović pojašnjava da se seksualnim zlostavljanjem smatra svaki oblik neželjenog verbalnog, neverbalnog ili fizičkog ponašanja seksualne prirode, koji ima za cilj ili posljedicu narušavanje dostojanstva osobe kroz zastrašivanje i ponižavanje ili nanošenje povreda.
– Seksualnim zlostavljanjem smatraju se neprimjerene poruke, slike, videa, komentari, pogledi i gestikulacije seksualnog sadržaja, kao i bilo koji oblik neželjenog dodira ili približavanja – kazala je.
– Osim toga, svjedočimo sve češćem obliku seksualnog nasilja u kojem odrasla osoba, koja se obično predstavlja kao vršnjak, stiče povjerenje djeteta putem interneta s ciljem da ga seksualno zlostavlja ili iskorištava, što je poznato kao ‘grooming’ – pojašnjava psihologinja.
Po UNICEF-ovoj “Analizi situacije djece u Bosni i Hercegovini” iz marta 2020. godine, BiH bilježi jednu od najviših stopa izloženosti djece seksualnom nasilju i kontaktnom seksualnom nasilju u regiji, a otprilike 19 posto djece uzrasta od 11 do 16 godina izjavilo je da je doživjelo seksualni kontakt tokom života, dok je od njih deset posto prijavilo seksualno nasilje.-
Napominje da, osim PTSP-a, djeca koja su doživjela seksualno zlostavljanje često razvijaju anksiozne i panične poremećaje.
– Djeca bivaju uplašena, nesigurna i nepovjerljiva prema odraslima, što može dovesti do socijalne anksioznosti, napada panike i regresivnih ponašanja, poput ponovnog mokrenja u krevet ili straha od samoće – ističe pshihologinja.
-Osim toga, ističe da sniženo samopoštovanje i osjećaj srama često prate ovakva iskustva, jer dijete internalizuje nasilje kao dokaz vlastite “bezvrijednosti”.
Kako dalje objašnjava, bol kod djece često se izražava i kroz tijelo, u vidu glavobolja, bolova u stomaku, nesanice ili drugih tjelesnih simptoma bez medicinskog uzroka, što je poznato kao somatizacija.
Kada je u pitanju oporavak od traumatičnog iskustva, naglasila je da on ne zavisi samo od težine samog događaja, već da je presudno to kako reaguje okolina djeteta.
Psihologinja se osvrnula i na značaj edukacije društva o seksualnom nasilju, za koju kaže da je ključna za prevenciju, jer omogućava prepoznavanje znakova zlostavljanja i pravovremeno reagovanje.
– Kada pojedinci, porodice, škole, zdravstvene i socijalne institucije imaju znanje i svijest o ovoj temi, povećava se vjerovatnoća da će nasilje biti prepoznato i prijavljeno u ranoj fazi. Svaka sumnja treba da se shvati ozbiljno, jer dijete rijetko direktno govori o onome što mu se događa. Ignorisanje, sumnja ili okrivljivanje samo produbljuju trauma. Edukacija odraslih također omogućava da veći broj djece bude upoznat s konceptom seksualnog nasilja i ranije ga prepozna, čime se osnažuju da potraže pomoć – pojasnila je.
(FENA/TVSA)
