Profesorice Haverić i Turbić-Hadžagić za TVSA o kapitalnoj ediciji o porijeklu bh. prezimena

Prezime je naš višestoljetni identitet, spomenik materijalne i duhovne kulture i izraz neprekinutog pamćenja naroda koji ga je stvorio i koji ga čuva.

Ovim riječima su prof. dr. Đenita Haverić sa Filozofskog fakulteta UNSA i prof. dr. Amira Turbić-Hadžagić sa Filozofskog fakulteta UNTZ u programu TVSA predstavile kapitalni projekat „Bosanskohercegovačka prezimena“.

Ovaj monumentalni istraživački rad, čije su pripreme trajale punih deset godina, u konačnici bi trebao rezultirati sa 14, 15 ili čak 16 tomova i donijeti krunu bosanskohercegovačke onomastike – prvi sveobuhvatni Rječnik prezimena u BiH, koji će sadržavati više od 22.000 odrednica. Timu autorica na ovom zahtjevnom putu pridružila se i dr. sc. Ermina Ramadanović sa Instituta za hrvatski jezik iz Zagreba.

Od Istanbula do Agencije za statistiku: Kako nastaje baza podataka?

Istraživački tim se oslanja na izuzetno raznovrsnu i bogatu građu kako bi etimološki – dakle, po porijeklu i značenju riječi – raščlanio svako prezime.

“Kao korpus i baza poslužio nam je ispis Agencije za statistiku BiH sa popisa stanovništva, koji se ujedno poklapa i sa frekventnošću najčešćih prezimena u našoj zemlji – gdje je na prvom mjestu Hodžić, a prate ga Kovačević, Petrović i ostala. Pored toga, koristimo matične knjige rođenih iz brojnih općina i kantona, kao i dragocjenu arhivsku građu, poput popisa stanovništva iz 1833. godine pronađenog u Istanbulu”, objašnjava prof. dr. Haverić.

Profesorica ističe da se istraživanje ne bavi genealogijom (porodičnim stablima i odakle je koja porodica doselila), već isključivo jezikom i geografskom rasprostranjenošću.

“Veoma nam je bitno da uz svako prezime navedemo i naseljena mjesta u kojima se pojavljuje. Čak i za ona prezimena gdje su svi članovi porodice poumirali i više ne postoje, važno je da ostanu zapisana i sačuvana od zaborava”, naglašava Haverić.

Edicija koja razbija monotoniju suhoparnih monografija

Projekat je trenutno na jednoj trećini puta, a profesorice intenzivno rade na šestoj knjizi. Nakon što su prve knjige obradile prezimena nastala od imena Božijih poslanika i muških ličnih imena sa islamskog orijenta (arapskog, perzijskog i turskog porijekla), fokus je trenutno na prezimenima kršćanskog porijekla, nakon čega slijede ona sa slavenskim korijenima.

Kako bi građa bila zanimljiva i široj publici, autorice u knjige unose kulturno-historijske crtice i priče o ličnostima koje su obilježile određena imena. Ipak, najzanimljiviji dio tek predstoji kada na red dođu nadimačka prezimena, među kojima ima onih sa pejorativnim (pogrdnim) ili izrazito šaljivim značenjem.

Od „Salate“ u Krajini do „Kajgane“ u Sarajevu

Iako vlada opće mišljenje da su neobična, šaljiva i „čudna“ prezimena ekskluzivno vezana za prostor Hercegovine, profesorica Amira Turbić-Hadžagić otkriva da to zapravo nije tačno.

“Ta prezimena se nalaze svuda južno od Save, duž Dinarskog gorja pa sve do Jadranskog mora. Imamo ih i u Krajini, i u Srednjoj Bosni, jednako kao i u Hercegovini. Neka od njih su smiješna, neka zvuče pogrdno, a neka su izvedena od hrane ili svakodnevnih predmeta”, objašnjava prof. dr. Turbić-Hadžagić i kroz smijeh navodi plastičan primjer kako bi to zvučalo u jednoj svakodnevnoj rečenici:

„Doručkovala sam kod Salate (Krajina), idem u Sarajevo kod Kajgane, a na večeru ću u Travnik kod Viđena.“

Autorice najavljuju da nas u narednim svescima očekuje detaljna obrada i drugih neobičnih prezimena poput Zaklan, Kokoška i mnogih drugih koja svjedoče o izrazitom humoru i historijskom kontekstu našeg podneblja.