U bajramskom izdanju jutarnjeg programa, razgovor s profesorom dr. Nezirom Halilovićem otvorio je važna pitanja o suštini vjere, ulozi porodice i izazovima savremenog života. Kroz nadahnut i pristupačan govor, profesor Halilović podsjetio je na ono što često zaboravljamo – da vjera nije samo obaveza, nego i radost koja se najljepše ogleda upravo u danima Bajrama.
Na samom početku razgovora istakao je kako mnogi ljudi vjeru doživljavaju kao nešto apstraktno i skriveno, nešto što se nalazi duboko u čovjeku i što se ne može vidjeti. Međutim, Bajram je, kako kaže, konkretan i vidljiv izraz vjere. Upravo u ovim danima, kroz osmijehe, druženja, poklone i zajedništvo, vjera postaje opipljiva i prisutna u svakodnevici.
Posebno je naglasio da se vjera ne smije svoditi samo na obaveze. Iako ibadeti imaju svoje važno mjesto, radost Bajrama također predstavlja oblik ibadeta. Veselje, darivanje i iskrena sreća zbog blagdana – sve su to, prema njegovim riječima, dobra djela za koja vjernici mogu biti nagrađeni.
Govoreći o ljepoti Bajrama, profesor Halilović koristi snažnu metaforu – Bajram je sjena džennetske ljepote. Kao što je ljepota na ovom svijetu samo odraz one potpune i vječne ljepote u džennetu, tako i bajramska radost predstavlja tek nagovještaj onoga što vjernike čeka. To je vrijeme kada su lica ozarena, srca ispunjena zadovoljstvom, a odnosi među ljudima topliji i iskreniji.
U kontekstu savremenog, užurbanog načina života, Bajram ima još jednu važnu dimenziju. Profesor ga opisuje kao “oazu” – trenutak predaha u stalnoj trci za obavezama i materijalnim. Iako je, kako ističe, žurba sastavni dio ljudske prirode kroz sva vremena, jednako je važno imati trenutke kada se zastane.
Tu oazu ne čine samo bajramski dani, već i svakodnevni trenuci provedeni s porodicom, u džematu ili u ličnoj duhovnoj refleksiji. Bajram, međutim, predstavlja vrhunac tog predaha – vrijeme kada se čovjek vraća sebi, svojim najmilijima i istinskim vrijednostima.
Posebno upozorava na opasnost zanemarivanja tih “oaza”. Onaj ko zbog posla i zarade zapostavi porodicu, prijatelje ili vlastito zdravlje, dugoročno plaća visoku cijenu. Upravo zato vjera uči ravnoteži – između rada i odmora, između truda i uživanja.
Kao slikovit zaključak, profesor Halilović podsjetio je na lekciju iz muzike: kao što je za lijepu melodiju važna svaka odsvirana nota, jednako su važne i pauze između njih. Te pauze, u životu čovjeka, predstavljaju upravo trenuci poput Bajrama – vrijeme kada se zastane, udahne i osjeti smisao svega što radimo.
Razgovor je otvorio i pitanje odgoja, naglašavajući da porodica ima ključnu ulogu u formiranju vrijednosti, posebno u najranijem uzrastu. Ipak, savremeni izazovi zahtijevaju dodatni napor kako bi se pronašao balans između tradicionalnih vrijednosti i modernog načina života.
U konačnici, poruka je jasna: Bajram nije samo praznik, već podsjetnik. Podsjetnik na radost, na zajedništvo, na važnost duhovnog predaha i na ljepotu vjere koja se najjasnije vidi onda kada je živimo – zajedno.
Više u videu:
-
-
-
-
