Dvadeseto izdanje pravo Ljudski Film Festivala bit će održano od 02. do 05.10.2025. godine u Sarajevu u kinu Meeting point.
Ovo 20. izdanje PLJ-a odvija se u najgorim vremenima; nakon brojnih katastrofa čovječanstvo je nastavilo sa svojom nasilnom prirodom, i to usred genocida, najpogubnijeg oblika kakav je čovječanstvo ikada upoznalo. Okupljanje na festivalu u ovakvom trenutku može značiti jedino stajanje uz te stvarnosti, prihvatanje kraja, našeg vlastitog kraja i kraja svijeta, kao jedinog puta ka novom početku.
Živio Kraj / The End / Fin, dolazi novi početak!” – ovako o posljednjem izdanju Pravo Ljudski Film Festivala navodi direktorica i ko-selektorica, Kumjana Novakova.
Ovogodišnji program festivala donosi 24 filma kroz četiri programske sekcije.
Kroz programsku sekciju Jugoslavija: Bilješke o otporu i oslobođenju re-arhiviramo dio filmskih dokumenata koji su dokaz drugačije cirukalcije i proizvodnje slike od onih koji su danas dominantni. Oni pamte življene strukture solidarnosti među narodima i podsjećaju na prakse izgradnje paralelnih filmskih infrastruktura otpora.
Programska sekcija Palestina kao kolektivna budućnost: Bilješke o otporu i oslobađanju #2 nastavlja programsku liniju posvećenu palestinskim glasovima, koja nas kroz ponovno gledanje u intencionalno prisvojene i uništene palestinske slike otpora, gledanje u praznine i rupe, podsjeća na važnost ponavljanja i upornosti traženja onog što nam je oteto. Kroz ovaj program povezujemo arapske arhivske i savremene radove misleći na važnost jedino tako moguće zajedničke budućnosti i slobode.
Kroz programsku sekciju Od političnog svijeta do politika svijeta gledamo u nove radove koji povezuju slične i povezujuće borbe naroda na različitim geopolitičkim tačkama svijeta, preispitujući kako je, i je li uopće moguće u ovoj tami naći smjerove u budućnost.
Programska sekcija Kraj / The End / Fin obilježava ili samo prihvaća kraj. Obilježavajući dvadeseto, i ujedno zadnje izdanje festivala pažljivo gledamo u festivalsku arhivu i biramo naslove koji nas podsjećaju na važnost kontinuiranog selektorskog rada koji je u ovom kontekstu uvijek postojao onkraj dominantnih i nametnutih narativa i tako pažljivo gradio čvrstu tačku povezivanja van zadanih okvira, kako filmskih tako i onih političkih.
