Kraj ljetnog raspusta i godišnjih odmora nosi sa sobom neizbježan povratak u svakodnevicu. Dok se odrasli vraćaju poslovnim obavezama, djeca i mladi spremaju se za ulazak u školske klupe. Prilagođavanje strukturiranom rasporedu nakon mjeseci opuštanja često je praćeno padom motivacije, umorom pa i blagom anksioznošću. O tome kako ovaj prelazni period učiniti što bezbolnijim razgovarali smo sa psihologinjom Nerminom Rudež Sarajevskom jutru.
Zašto je povratak rutini izazovan?
Osjećaj težine ili blagog otpora pri povratku u svakodnevicu sasvim je prirodna reakcija ljudskog organizma i psihe. Nakon perioda u kojem su obaveze i brige bile stavljene u drugi plan, tijelu i umu potrebno je određeno vrijeme kako za opuštanje, tako i za ponovnu adaptaciju.
“Sasvim je normalno da osjećamo pad motivacije. Kao što nam treba vremena da otpustimo brige kada odemo na odmor, jednako nam tako treba vremena da se adaptiramo na svakodnevne obaveze. Život je nepredvidiv i nikada se ne možemo u potpunosti pripremiti na sve što dolazi, ali možemo primijeniti postupne strategije adaptacije”, istakla je Nermina Rudež, psihologinja.
Postepena priprema umjesto naglog šoka
Jedna od najčešćih grešaka jeste povratak sa putovanja ili prekida ljetnog ritma samo dan ili dva prije početka škole ili posla. Nagli prelazak iz potpunog odmora u intenzivan rad može izazvati visok nivo stresa.
Stručnjaci preporučuju da se barem 15 dana prije početka školske godine započne s blagim uvođenjem u rutinu:
-Korekcija spavanja: Postepeno pomjerati vrijeme odlaska na spavanje i buđenja za sat ili dva ranije, kako bi se izbjegao šok ranog ustajanja.
-Ograničavanje ekrana: Djeca tokom ljeta često zamijene dan za noć bdijući nad mobitelima. Potrebno je postupno uspostaviti kontrolu nad korištenjem tehnologije.
-Mentalno zagrijavanje: Kroz lagane aktivnosti — prelistavanje knjiga, ponavljanje osnovnih računskih operacija ili čitanje — dijete se polako uvađa u radnu atmosferu.
Roditelji kao izvor (ili ublaživač) stresa
Posebnu pažnju treba posvetiti ponašanju i stavu roditelja. Vrlo često roditelji, poneseni vlastitim očekivanjima i prethodnim iskustvima, nesvjesno vrše pritisak na djecu i stvaraju atmosferu napetosti.
Pritisak vs. Podrška:
Konstantne rečenice poput “Evo sad će škola, sad kreću obaveze i stres” ne služe kao priprema, već ako dodatno nabijanje anksioznosti. Umjesto stvaranja percepcije o školi kao o teretu, roditelji bi trebali promovisati školovanje kao prirodan i koristan proces u kojem se stiču nova znanja i razvijaju životne vještine.
Također, naglasak ne bi trebao biti isključivo na ocjenama i individualnom postignuću (“ja u sistemu školovanja”). Jedan od najboljih načina da se djeci olakša povratak jeste usmjeravanje pažnje na socijalni aspekt škole — ponovni susret s prijateljima, druženje i građenje vršnjačkih odnosa.
Da bi se smanjio otpor prema školskim obavezama, važno je raditi na promjeni narativa. Ako se u školu ide s osjećajem “moranja”, ona postaje izvor frustracije.
Umjesto toga, djecu — od prvačića do srednjoškolaca — treba učiti da je škola mjesto gdje šire svoje horizonte, upoznaju nove ljude i razvijaju sposobnosti koje će im direktno pomoći u budućem životu i svakodnevnim izazovima.
Više u videu:
