Poruka Alije Izetbegovića: “Vrline najboljih sinova Palestine, uz Božiju pomoć, urodit će plodom”

U decenijama borbe koju ste vodili Vaš narod je pokazao istrajnost, a političko rukovodstvo jasnu viziju nacionalnih ciljeva. Te vrline najboljih sinova Palestine, uz Božiju pomoć, urodit će plodom, navedeno je u dopisu prvog predsjednika RBiH Alije Izetbegovića upućenom predsjedniku Palestine Jaseru Arafatu iz Dejtona za vrijeme pregovora 13. novembra 1995. kojim se čestita Dan nezavisnosti Palestine.

Na današnji dan 2003. godine preminuo je prvi predsjednik Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine Alija Izetbegović.

U Arhivu Bosne i Hercegovine nalazi se arhivska građa od 1991. do 2000. godine. Pisma, dopisi i fotografije svjedoče o jednom teškom vremenu kroz koje je ova zemlja prošla.

Fuad Ohranović, zamjenik direktora Arhiva Bosne i Hercegovine, istakao je da ova institucija posjeduje arhivski fond kabineta rahmetli predsjednika Alije Izetbegovića preuzet od Predsjedništva Bosne i Hercegovine.

“Radi se o arhivskoj građi koja se nalazi u tri arhivske kutije, a koja obuhvata gotovo cijeli period političkog djelovanja Alije Izetbegovića, od 1990. do 2000. godine. Zapravo, dokumenti su od 1991. do 2000. godine. Naravno, intenzitet odnosno broj dokumenata kroz godine nije jednak, različito je pokriveno svih tih devet, deset godina. Najviše arhivske građe se odnosi na period oružane agresije na Bosnu i Hercegovinu, od 1992. do 1995. Ta arhivska građa se nalazi u dvije kutije, a u trećoj je arhivska građa od 1997. do 2000. godine”, pojasnio je Ohranović.

Istakao je da arhivski fond, osim te dokumentacije, sadrži i nekoliko fotografija rahmetli predsjednika, te oko 15 knjiga žalosti koje su bile postavljene u ambasade Bosne i Hercegovine u inostranstvu nakon njegove smrti.

“Arhivska građa je poprilično zanimljiva. U onoj iz 1991. godine mogu se vidjeti problemi koji su bili vezani za bivšu Jugoslaviju, pred ratove na prostoru Jugoslavije, od Slovenije, Hrvatske, na kraju oružanog dijela agresije na Bosnu i Hercegovinu”, izjavio je Ohranović.

Među tim dokumentima je i dopis Sekretarijata za narodnu odbranu SRBiH upućen Predsjedništvu SRBIH 8. januara 1991. godine vezano za potrebu donošenja novih propisa iz oblasti narodne odbrane, racionalizaciji i modernizaciji u toj oblasti, te problemima u oblasti odbrane.

Tu je i Platforma o budućoj jugoslovenskoj zajednici ponuđena od strane Alije Izetbegovića i Kire Gligorova iz maja 1991. godine.

“Tu je i dokumentacija nekih bh. firmi koje su potraživale dugove iz inostranstva. Konkretno, tu je dokument Unis Pretisa upućen Predsjedništvu 6. maja 1991. sa oznakom vojna tajna, a vezano za dogovor u vezi realizacije nenaplaćenih potraživanja iz Iraka. U dopisu se opisuje stanje u ovoj kompaniji, te problemi zbog iračkog duga od oko 350 miliona dolara”, rekao je Ohranović.

Među arhivskom građom je i dopis Izetbegovića upućen MUP-u Slovenije 4. jula 1991. sa molbom da puste vojnike iz Bosne i Hercegovine koji će se preko Crvenog krsta vratiti kućama. Sa vojnim vlastima će se naknadno razmotriti njihova eventualna odgovornost.

Tu je i dopis predsjednika Izetbegovića upućen predsjedniku Evropske zajednice Van den Broeku 6. novembra 1991. sa molbom da delegacija Evropske komisije dođe u Bosnu i Hercegovinu i vodi proces razgovora kako bi se premostile razlike koje vode u nestabilnost. Dokument je na engleskom jeziku.

“Nema baš previše dokumenata iz 1992. godine. Do maja te godine je svega desetak dokumenata. Od 1993., 1994. i 1995. ima nešto više dokumenata. To su dokumenti koji svjedoče državničku ulogu, državničku viziju čovjeka koji je zaista volio i živio uz svoj narod. Oni su raznovrsni. Počevši od pisama ljudi, običnih građana, koji su mu se žalili na različite probleme, od liječenja, molbi da se preraspodjele na neka druga radna mjesta u okviru sistemu odbrane u to vrijeme, do rješavanja stambenih pitanja. Imali su tu slobodu da mu se obrate kao nekome od koga su očekivali pomoć. Tu je dokumentacija koja svjedoči da je u vrijeme, kada je bilo najteže, predsjednik vodio računa o tome da državama čestita njihove nacionalne praznike, čak državama sa kojima danas imamo slabe ili nikakve diplomatske odnose”, naglasio je Ohranović.

– Izetbegović Arafatu 1995. čestita Dan nezavisnosti Palestine –

Jedno od tih pisama je upućeno tadašnjem predsjedniku Palestine Jaseru Arafatu 1995. godine u kojem čestita Dan nezavisnosti Palestine.

“To je dokument koji svjedoči o brizi, odnosno pažnji koju je predsjednik posvećivao ljudima kada je to bilo potrebno. U vrijeme kada su se vodili pregovori u Dejtonu, u vrijeme strašnog diplomatskog pritiska kojeg je valjalo izdržati, predsjednik čestita Dan nezavisnosti Palestine predsjedniku Jaseru Arafatu. On je napisan u Dejtonu”, istakao je Ohranović.

Među arhivskom građom u Arhivu Bosne i Hercegovine nalazi se i otvoreno pismo i Alije Izetbegovića upućeno Franji Tuđmanu 28. januara 1993. kao odgovor na Tuđmanovo pismo, sa informacijama o problemima i sukobima između Armije Republike Bosne i Hercegovine i HVO-a.

U pismu su sadržani podaci o situaciji na terenu, otimanju humanitarne pomoći namijenjenoj Bosni i Hercegovini od strane HVO-a, zarobljavanju humanitaraca itd.

Tu je i pismo Alije Izetbegovića upućeno Billu Clintonu 22. maja 1993. godine na engleskom jeziku. Piše o zabrinutosti zbog izostanka konsultacija sa bosanskim vlastima, te medijskim natpisima o mogućim rješenjima koja se nude u evropskim krugovima, a koja bi legalizovala ono što je nastalo etničkim čišćenjem i agresijom, uz moguću podršku SAD-a. Traži od Clintona čvrst stav, te rješenja koja vode ka pravednom miru.

– Dopis o puštanju na slobodu Huseina ef. Kavazovića –

Među dokumentima je i dopis Alije Izetbegovića upućen Mati Bobanu 29. maja 1993. godine u kojem traži da se prije Bajrama na slobodu puste civili koje u Mostaru, Čapljini, Stocu i drugim mjestima, drži HVO u zarobljeništvu. Traži i puštanje na slobodu tadašnjeg tuzlanskog muftije Huseina Kavazovića kao i grupe koja je sa njim uhapšena kod Konjica.

Tu je i dopis Izetbegovića upućen OUN u Ženevi 19. augusta 1993. godine u povodu teške situacije u Hercegovini, te ubistava, etničkog čišćenja i zarobljavanja Bošnjaka, kao i rušenja njihovih domova pomoći. U pismu se navode konkretni primjeri kao i lokacije logora gdje HVO drži zarobljene Bošnjake. Traži se dolazak UNHCR-a i UNPROFOR-a, oslobađanje civila i dopremanje humanitarne pomoći.

– Pregovori o miru –

Pismo Izetbegovića upućeno tadašnjem generalnom sekretaru UN-a Butrosu Galiju 24. novembra 1993. kao odgovor na Galijevo pismo od 18. novembra 1993. Izetbegović piše da su pogrešni temelji na kojima se pregovara o miru u Bosni i Hercegovini.

“Ukazivao je na to da se ovdje vodi nepravedan rat. U pismu iz 1993. upućenom Butrosu Galiju, piše da svjedočimo pregovorima koji se vode na nepravednim osnovama, da se u Bosni i Hercegovini ne vodi sukob tri zaraćene strane, nego da je to agresija na jednu nezavisnu državu. Čak mu vrlo otvoreno, ali diplomatski i mudro, prigovara da se ucjenjuju pregovarači iz Bosne i Hercegovine sa humanitarnom pomoći. Nakon masakra na tuzlanskoj Kapiji piše pismo čelnicima NATO-a i tadašnje evropske zajednice u kojem navodi da se takav slučaj desio u nekoj zemlji zapadne Evrope, da bi to odjeknulo puno više nego to što se dešava u jednoj Bosni”, poručio je Ohranović.

U arhivskoj građi iz 1994. godine, između ostalog, postoji i dopis rahmetli predsjednika Izetbegovića upućen Carlosu Papoulasu (EU) i Manfredu Werneru (NATO) na engleskom jeziku. Piše o pasivnosti i blagom odnosu međunarodne zajednice na napade koje doživljava Sarajevo, te iznosi konkretne brojke o ubijenim i ranjenim kao i razaranju objekata. Poziva na zaustavljanje srpske ubilačke mašinerije.

Tu je i pismo iz februara iste godine upućeno čelnicima islamskih zemalja u povodu nastupanja mjeseca ramazana. Informiše ih o teškoj situaciji i traži da utječu na dizanje embarga na oružje, zračne napade na srpskog agresora, povlačenje hrvatskih trupa iz Bosne i Hercegovine, sankcije Srbiji, te pomoć u odblokiranju koridora za dostavljanje humanitarne pomoći i lijekova. Također, poziva ih u posjetu Sarajevu.

Među arhivskom građom je i dopis upućen Ministarstvu obrazovanja, Skupštini Grada Sarajeva, Agenciji za obnovu Sarajeva i Komisiji za saradnju sa molbom da pomognu rješavanju problema Narodne i univerzitetske biblioteke, što svjedoči da je i u najteže vrijeme vođena briga o ustanovama nauke i kulture.

U dopisu iz septembra 1994. godine, upućenom predsjedniku Češke Vaclavu Havelu, traži podršku za podizanje embarga na uvoz oružja u Generalnoj skupštini UN-a. Također, informiše o stanju u zaštićenim zonama UN-a.

U dopisu iz oktobra 1994. Borisu Jeljcinu, predsjedniku Ruske Federacije, izlaže situaciju o mirovnom planu Kontakt grupe za BiH koji je prihvaćen ali ga je srpska strana odbila.

U pismu upućenom 14. oktobra 1994. Billu Clintonu, predsjedniku SAD-a, izlaže situaciju o mirovnom planu Kontakt grupe za BiH koji je prihvaćen ali ga je srpska strana odbila.

U dopisu kojeg je Alija Izetbegović uputio Clintonu 30. novembra 1994. godine, obavještava ga o budućem sastanku sa predstavnicima Kontakt grupe koji dolaze sa prijedlozima ustavnih aranžmana koji su štetni za Bosnu i Hercegovinu, te da će prijedlozi biti odbijeni. Žali se da se stalno čine neprincipijelni ustupci na štetu Bosne i Hercegovine te da nema izbora osim da nastavi borbu.

“Tu je dopis vladama Velike Britanije, Rusije i Francuske iz maja 1995. godine, kojim odgovara na poziv da kao predsjednik RBiH prisustvuje obilježavanju pedesete godišnjice pobjede nad fašizmom u Evropi. Predsjednik odgovara da ne može prisustvovati jer se vodi ofanziva i da je jako teška situacija u Bosni i Hercegovini, ali da će obilježavanju prisustvovati ministar vanjskih poslova Irfan Ljubijankić, to su ove u Londonu i Parizu, a da će u Moskvi biti prisutna članica Predsjedništva Tatjana Ljuić-Mijatović. Kroz te dokumente se može vidjeti da postoji kontinuitet kada je država u pitanju, ali i priznanje legitimiteta i antifašizma od civiliziranog svijeta”, pojasnio je Ohranović.

U dopisu upućenom predsjedniku FIFA-e Joao Havelangu u augustu 1996. upućena je molba da odobri odigravanje utakmice nogometnih reprezentacija Bosne i Hercegovine i Hrvatske u Sarajevu. Utakmica je predviđena bila za 9. oktobra 1996. u Bolonji. Ipak, utakmica je odigrana u Bolonji.

– Dokumentacija nakon 1996. –

“Kada je riječ o dokumentima nakon 1996. godine, to je dokumentacija koja svjedoči o mukotrpnom radu na uspostavljanju institucija države. U pismima međunarodnoj zajednici navedeno je da se mora fokusirati na ono što je dogovoreno u Dejtonu. Predsjednik traži da se ono što je potpisano, ispoštuje do kraja. Ukazuje na nelogičnosti. Vrlo smisleno, diplomatski i mudro razgovara sa najjačim državama na svijetu. S druge strane vidimo da postoji uvažavanje prema njemu”, kazao je Ohranović.

Prema njegovim riječima, ova arhivska građa može poslužiti onima koji se budu bavili periodom zadnje decenije 20. stoljeća, da formiraju stavove, da pišu doktorske, diplomske, magistarske i istraživačke radove, a u kojima će moći da vide koja je bila uloga rahmetli predsjednika Izetbegovića.

– Ko je bio Alija Izetbegović –

Na današnji dan prije 21 godinu preminuo je prvi predsjednik Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine Alija Izetbegović.

Umro je 19. oktobra 2003. godine od zatajenja srca. Prema procjenama, posljednjem ispraćaju Alije Izetbegovića prisustvovalo je više od 100.000 ljudi, kao i veliki broj bosanskohercegovačkih i međunarodnih zvaničnika. Pretpostavlja se da je to bio najveći broj ljudi koji je ikada prisustvovao nekoj dženazi u Sarajevu.

Alija Izetbegović bio je prvi predsjednik međunarodno priznate države Bosne i Hercegovine i vrhovni komandant Armije RBiH tokom agresije na BiH. Rođen je 8. augusta 1925. godine u Bosanskom Šamcu, a umro je 19. oktobra 2003. godine u Sarajevu. Sahranjen je na šehidskom mezarju “Kovači” u Sarajevu.

Odrastao je i školovao se u Sarajevu, gdje je i diplomirao na Pravnom fakultetu. Kao pravni savjetnik, radio je u više sarajevskih preduzeća. Zbog svojih političkih opredjeljenja i djelovanja dva puta je zatvaran i osuđivan. U poznatom, politički montiranom, “Sarajevskom procesu”, kao prvooptuženi u grupi od trinaest muslimanskih intelektualaca, osuđen je na 14 godina zatvora.

Pokrenuo je formiranje Stranke demokratske akcije i na prvoj osnivačkoj skupštini SDA, 25. maja 1990. godine, postao njen prvi predsjednik. Nakon pobjede SDA na prvim višestranačkim parlamentarnim izborima, 1990. godine, Izetbegović je izabran za prvog predsjednika Predsjedništva Republike BiH.

Nakon prvih poslijeratnih višestranačkih izbora, 1996. godine, izabran je za člana, a potom i za predsjedavajućeg Predsjedništva BiH.

Poslije deset godina obavljanja funkcije člana Predsjedništva BiH, iz zdravstvenih razloga, 2000. godine, podnio je ostavku na mjesto člana Predsjedništva BiH. Autor je većeg broja publicističkih radova, studija i knjiga koje su prevedene na više svjetskih jezika.