O borbama na igmanu, o iskušenjima 1993. godine u BiH, govorio je Mustafa Polutak, brigadni general armije RBiH.
-Igman je legenda proteklog rata odnosno objekat preko koga je Sarajevo živjelo i ostalo u životu, jer je to prostor koji je odbranjen od samog starta agresije i ostao je tokom cijelog rata. Sam momenat kako je došlo do toga da se Igman posjedne, nema pravog naređenja, ali je dobro da su patrioti, snage MUP-a Hadžića i Terotrijalne obrane Hadžića pravovremeno posjeli Igman i očuvali ga do dolaska jačih snaga, objašnjava Polutak.
Od početka agresije je kako kaže, i sam bio jedno vrijeme komandant na Igmanu, i to u periodu kada je Igman širio svoj slobodni prostor.
– Oslobođen je bio prostor prem Hadžićima, prostor prema Trnovu pa i samo Trnovo i uspješno spojen put prema Goraždu te je i tu Igman odigrao ulogu ne samo za Sarajevo, nego za prihvat izbjeglica iz istočne Bosne koje su dalje upućivane preko Igmana prema jugu ili prema Sarajevu, pojašnjava Polutak.
Najteža i prelomna godina za obranu BiH je, kako kaže, bila upravo 1993., kada su na osnovu dogovora između hrvatskog rukovodstva na čelu s Tuđmanom i srpskog na čelu s Miloševićem njihove snage zajednički krenule u opštu ofanzifu prema armiji RBIH.
-Te godine HVO nadire u Hercegovinu, nastoje da dođu do Ivan Sedla, s druge strane srpske snage vrše najkompletniju operaciju koja se po dokumentima vojske RS-a zove Lukavac, da se zauzmee Igman i u potpunosti zatvori obruč oko Sarajeva, jer je uvijek ono bilo ključni cilj za pad Bosne i Hercegovine, zaključuje Polutak.
