Emisija je otvorena snažnom i zabrinjavajućom porukom da poljoprivreda više nije samo pitanje sela, nego pitanje opstanka svih građana, posebno u trenutku kada cijene hrane kontinuirano rastu, a domaća proizvodnja slabi.
Gosti emisije bili su federalni ministar poljoprivrede Kemal Hrnjić i ministar poljoprivrede Kantona Sarajevo Zlatko Mijatović. U tom kontekstu, kao simbol šire ekonomske krize, istaknuto je i gašenje Željezare Zenica, što je dodatno pojačalo osjećaj nesigurnosti i otvorilo pitanje ukupne održivosti proizvodnog sektora u zemlji.
Federalni ministar poljoprivrede Kemal Hrnjić naglasio je da, iako industrija nije njegov direktni resor, posljedice takvih procesa osjećaju svi. U svom odgovoru pokušao je balansirati između realnosti tržišta i potrebe očuvanja radnih mjesta.
„Svako radno mjesto je bitno i mislim da sve vlasti na svim nivoima u ovoj zemlji moraju učiniti sve da se svako radno mjesto zadrži. Međutim, ne znači da se Željezara gasi, vidjećemo kako će se tu stvari odvijati. Ta teška metalurgija stvarno ima probleme, ona je, mogu slobodno reći, dosta zastarjela, dosta je skupa proizvodnja, nije konkurentna na tržištu.“
Time je ukazao na dublji problem – ne samo trenutnu krizu, već dugogodišnje zanemarivanje restrukturiranja ključnih industrija.
Sličan ton imao je i ministar iz Kantona Sarajevo Zlatko Mijatović, koji je jasno locirao uzrok problema u prošlosti.
„Mogu se priključiti ovom mišljenju ministra Hrnjića da naravno svako radno mjesto je bitno, ali isto tako mora se uzeti u obzir i cjelokupna globalna situacija i konkurentnost naše industrije. Konkretno ova industrija je u jako teškoj situaciji, a rekao bih da su ovo u suštini samo posljedice dugogodišnjeg nemara za adekvatno i blagovremeno djelovanje kada je to moglo i trebalo se uraditi.“
Ova izjava dodatno potvrđuje da trenutna dešavanja nisu iznenadna, već rezultat akumuliranih problema.
Kada je riječ o poljoprivredi, koja je bila centralna tema emisije, paradoks je posebno izražen – iako su izdvajanja na federalnom nivou rekordna, njihova realizacija kasni. Ministar Hrnjić je otvoreno govorio o administrativnim preprekama koje su dovele do kašnjenja programa poticaja.
„Mi smo kao federalno ministarstvo učinili sve da krajem drugog mjeseca u ovoj godini imamo program na stolu i već smo prvog trećeg trebali obračunavati poticaje. Mi smo sve svoje završili. Međutim, ta procedura gdje je zapelo, prema mojim informacijama, to je Ministarstvo finansija i Ured za zakonodavstvo. To su dvije instance koje moraju dati svoja mišljenja na taj dokument da bi program došao na Vladu.“
Uprkos tome što je jedan dio procedure završen brzo, drugi je kasnio, što je direktno uticalo na poljoprivrednike u najosjetljivijem periodu godine.
Situacija se dodatno komplikuje činjenicom da je zbog kašnjenja istekao rok za postojeći pravilnik, što znači da cijeli proces mora krenuti ispočetka. Ministar to nije pokušao ublažiti, već je otvoreno priznao posljedice.
„To znači da novi pravilnik moramo i moramo proći svu proceduru. To smo upozoravali ljude koji su odgovorni u Federaciji na takve procedure… Nažalost, kraj maja je najrealniji rok za prve isplate, neće prije toga biti.“
Ovakav razvoj događaja stavlja poljoprivrednike u izuzetno težak položaj jer sjetva i ulaganja ne mogu čekati administraciju.
Posebno snažan dio emisije bio je onaj u kojem se otvoreno govorilo o političkom uticaju na sektor poljoprivrede. Hrnjić nije izbjegavao direktne formulacije: „Ja sam govorio da je poljoprivreda talac politike i da su poljoprivredna udruženja u stvari politički subjekti. Oni mogu pričati da nisu, ali utiču na političare, a političari naravno poljoprivrednike smatraju svojim biračkim tijelom i svaki političar koji ima uticaj na taj program će nastojati ispuniti želje.“
Za razliku od federalnog nivoa, Kanton Sarajevo je predstavljen kao primjer uređenijeg sistema. Ministar Mijatović naglasio je da je napravljen značajan pomak u pristupu.
„Mislim da smo iz jednog javnog mnijenja da se radi o socijalnoj vrsti pomoći krenuli u jedan sistemski, analitički, planski pristup. Danas možemo reći da je sistem predvidljiviji, jasniji i disciplinovaniji, od poljoprivrednika do institucija.“
Posebno je istakao da se često zanemaruju ruralni dijelovi kantona: „Često se u gradskim opštinama zaboravi na ruralne dijelove koji se oslanjaju na poljoprivredu. To su voćari i stočari, a proizvodnja mlijeka nam je strateški najbitnija grana.“
Za razliku od Federacije, u Kantonu Sarajevo proces obrade zahtjeva već traje, a isplate se očekuju uskoro, što pokazuje koliko organizacija sistema utiče na krajnji rezultat.
Na kraju emisije otvorena su i pitanja šireg ekonomskog okruženja, posebno izvoza i međunarodne trgovine. Hrnjić je ukazao na probleme sa plasmanom proizvoda, posebno prema Srbiji.
„Prema našim informacijama, Srbija ima problema na svom tržištu i vjerovatno ga tako štiti. Na granici jednostavno ne izdaju potvrdu za uvoz ili izdaju djelimičnu potvrdu samo za proizvode koji im nedostaju, dok ostale blokiraju.“ Time je jasno naznačeno da domaći proizvođači, osim unutrašnjih problema, nailaze i na prepreke izvan granica zemlje.
Dodatni problem predstavlja činjenica da Bosna i Hercegovina i dalje ne koristi sredstva iz IPARD III program, iako su ona dostupna u značajnim iznosima. Kako je naglašeno, „svih pet drugih zemalja koristi te fondove… mi nismo ni euro povukli“, što još jednom ukazuje na institucionalne slabosti i nedostatak koordinacije.
Cijela emisija tako ostavlja prilično jasan dojam: iako postoji novac i određeni pozitivni pomaci na pojedinim nivoima vlasti, ključni problem ostaje spor, neusklađen i često politizovan sistem koji onemogućava da ta sredstva na vrijeme dođu do onih kojima su najpotrebnija. U takvim okolnostima, poljoprivreda se ne posmatra samo kao ekonomska grana, nego kao jedno od ključnih pitanja stabilnosti i budućnosti zemlje.
Više u videu:
-
-
-
-
