Večerašnji Polis posvetili smo Edinu Džeki koji se 2.oktobra oprostio od igranja u dresu s državnim grbom. Kapiten na terenu i van njega, humanista i sportista koji je uzor mnogim generacijama. O njemu, njegovoj karijeri, uspjesima, ali i značaju za Bosnu i Hercegovinu govorili su dugogodišnji saradnik Jasmin Ligata, Dželaludin Muharemović, Amer Osmić, sociolog i Jiri Plišek.
Emotivna noć u Zenici na utakmici protiv Švedske pokazala je koliki je trag Edin Džeko ostavio na bh. društvo, navijače i svoje saigrače koji su njegov odlazak ispratili suzama.
Veliki sportski događaji i pobjede ostaju upisani u historiji, ali emotivne noći poput one u Zenici, kada se od dresa reprezentacije Bosne i Hercegovine opraštao Edin Džeko, ostaju urezane u pamćenju cijele nacije. U emisiji Polis, Džekin bliski saradnik prisjetio se detalja organizacije oproštaja, ali i dubokog traga koji je kapiten ostavio na teren i van njega.
Organizacija dostojna velikana
Priprema dostojanstvenog oproštaja zahtijevala je obimnu logistiku i rad Edinog tima uz podršku Nogometnog/Fudbalskog saveza BiH. Kako ističe njegov saradnik, svi su objeručke prihvatili predloženi plan kako bi se kapitenu omogućio ispraćaj kakav zaslužuje.
“Sve što smo predočili kao plan, Savez je objeručke prihvatio. Bilo je čak i komentara u šali: ‘Sve ćemo organizovati, samo neka se on vrati za kvalifikacije!’ Ali Edin je izabrao najbolji mogući trenutak za odlazak. Namjestila se sjajna svečarska atmosfera, odigrane su dobre utakmice i sve se zaokružilo u jednu prelijepu priču. Biti na njegovom mjestu i potruditi se da sve izgleda dostojanstveno bilo je najmanje što se moglo uraditi za čovjeka koji je dao sve državi i reprezentaciji.”
Suzama ispraćen s terena: „Izgubili su brata na terenu“
Slike iz Zenice tokom Džekinog počasnog kruga obišle su region i pokazale emociju kakva se rijetko viđa na fudbalskim terenima. Suze nisu skrivali ni navijači, ali ni saigrači.
“Kada pogledate snimak ceremonije i lica na tribinama i terenu, sve vam bude jasno. Sead Kolašinac, čovjek ostvaren u svim segmentima života, plače. Plaču i Tarik Muharemović, Nihad Mujakić, Ermedin Demirović… Oni nisu samo izgubili saigrača, oni su na terenu izgubili brata i prijatelja, nekoga s kim su se savjetovali u teškim trenucima. Pitanje je da li bi mnogi od njih uopšte zaigrali za reprezentaciju da nije bilo Edina Džeke.”
Simbolična primopredaja i naslijeđe
Cijela priča oko oproštaja dobila je i svoju simboličnu, skoro filmsku završnicu. Džekin dres sa brojem 11 prešao je u ruke Esmira Bajraktarevića, dječaka koji je nekada nosio upravo taj broj maštajući o reprezentaciji.
Kompletnu emisiju gledajte na You tube kanalu
-
-
-
-
