Godišnjica masakra na pijaci Markale, počinjenog 5. februara 1994. godine, i danas budi bolna sjećanja na jedan od najstrašnijih zločina tokom opsade Sarajeva. U emisiji POLIS-posvećenoj kulturi sjećanja, sagovornici su se prisjetili dana kada je jedna granata ugasila 68 života i ranila više od 140 građana.
U godinama opsade, Markale nisu bile samo tržnica, već žila kucavica grada. Kako ističe Senida Karović, predsjednica Unije civilnih žrtava rata KS, građani su na Markale dolazili isključivo iz nužde – kako bi zamijenili ono malo preostalih ličnih stvari za hranu, saznali vijesti o porodici ili jednostavno osjetili privid normalnog života. „Bio je to centar preživljavanja u gradu pod stalnim snajperskim i artiljerijskim djelovanjem“, naglašava Karović, dodajući kako je bosanski inat tjerao ljude da izađu iz zaklona uprkos stalnoj opasnosti.
Fikret Grabovica, predsjednik Udruženja roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva 1992.-1995. naglašava kako odabir Markala kao cilja nije bio slučajan. Napad na mjesto gdje se okuplja najveći broj civila bio je dio sistemskog i planskog teroriziranja građana. Posebno potresna su sjećanja na ubistva djece; Grabovica podsjeća da je tokom opsade ubijeno 1.601 dijete, često u trenucima kada bi roditelji, zbog prividnog zatišja, dopustili djeci da nakratko izađu ispred skloništa.
Balističar Berko Sabljica, koji je radio uviđaj neposredno nakon eksplozije, opisao je prizore na pijaci kao najteže u svojoj karijeri. Šok i nevjerica zavladali su gradom čim se pročula vijest o masakru, a istražitelji su na terenu zatekli stravične posljedice granate koja je ispaljena na goloruki narod u trenutku dok su pokušavali osigurati obrok za taj dan.
Sagovornici ističu razočarenje domaćim pravosuđem, koje do danas , nije podiglo nijednu optužnicu za ubijanje i teroriziranje građana Sarajeva.
