POLIS/Alkalaj, Rovčanin i Maksić: Ono što je Washington vidio kao laku pobjedu, postaje duboka ekonomska kriza

Koliko se krhko primije izmedju SAD i Irana moze odrzati? Hormuski tjesnac ponovo zatvoren, cijene nafte ponovo rastu? Šta radi vlast u BiH da ublaži posljedice ovog rata, a koje trpe prije svega naši građani…

O uzrocima, vojnoj taktici i ekonomskim reperkusijama sukoba na Bliskom istoku za emisiju Polis govorili su Adis Maksić, profesor međunarodnih odnosa, Adnan Rovčanin, profesor na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu, te iz Washingtona Sven Alkalaj, ambasador BiH u SAD-u.

Za profesora Adnana Rovčanina, korijen sukoba nije u ideologiji, već u golom interesu. Citirajući Miltona Friedmana, Rovčanin ističe da su proklamovani ciljevi o odbrani demokratije i sprečavanju nuklearnog naoružanja samo „floskule“.

„Sasvim je sigurno da iza ovoga rata postoje finansijski razlozi. Bez novca nema jake ekonomije, a bez nje nema ni političke moći. Trumpov ključni cilj je dokopati se iranske nafte, baš kao što je pokušao s Venecuelom i Grenlandom,“ navodi Rovčanin.

On upozorava na opasnu promjenu globalne konfiguracije: dok je nekada ekonomija bila podsistem politike, danas svjedočimo obrnutom procesu. Politika je postala instrument ekonomije, a svaki sukob počinje i završava u sferi finansija.

Profesor Adis Maksić smatra da je ekonomska dimenzija danas bitnija nego ikada jer Washingtonom upravlja režim fokusiran na „transakcijsku politiku“. On povlači jasnu liniju između taktičkih uspjeha i strateških ishoda.

Taktički nivo: Amerika i Izrael posjeduju superiornu vatrenu moć kojom su nanijeli ozbiljne gubitke iranskoj mornarici i zračnim snagama. Strateški nivo: Iran je sukob prebacio na ekonomsko polje. Zatvaranjem Hormuškog tjesnaca, Iran igra „dužu igru“ koja američku viziju brze i lake pobjede pretvara u strateški poraz – pojašnjava Maksić.

„Ono što je Washington vidio kao laku pobjedu, sada postaje duboka ekonomska kriza sa globalnim reperkusijama,“ ističe Maksić.

Ambasador Sven Alkalaj osvrnuo se na unutrašnju dinamiku SAD-a i pokušaje Senata da ograniči predsjednikove ratne ovlasti. Iako se glasovi protiv nastavka rata čuju, Alkalaj je skeptičan po pitanju brzog rješenja.

„Čak i ako Senat donese rezoluciju o prekidu rata, predsjednik ima pravo veta. Za njegovo obaranje potrebna je dvotrećinska većina, što u ovom trenutku nije realno,“ pojašnjava Alkalaj. On naglašava da međunarodna zajednica ima marginalnu ulogu te da se rat može završiti isključivo tamo gdje je i počeo – u Washingtonu.

Čitavu emisiju Polis pogledajte na našem Youtube kanalu.