Crna Gora danas obilježava osamnaest godina od obnove nezavisnosti. U prethodnom periodu Crna Gora je na planu integracija najviše napredovala od svih zemalja u regiji, postala punopravna članica NATO-a i država koja je najbliža članstvu u Evropskoj uniji. Brojke pokazuju da su plate i penzije rasle u proteklih osamnaest godina, ali i zaduženje države, piše Anadolu.
– NATO i EU –
Na planu vanjske politike, Crna Gora je ostvarila najzapaženije rezultate. Prvi spoljnopolitički cilj, članstvo u NATO ostvaren je 5. juna 2017. godine. Ovakvoj odluci žestoko su se protivile prosrpske partije, ali je crnogorski parlament, većinskom podrškom osigurao punopravno članstvo Crne Gore u NATO savezu.
Osim puta u NATO, drugi vanjskopolitički cilj države od obnove nezavisnosti je ulazak u EU. Od 2013, kada je Crna Gora otvorila pregovore s EU, pa do danas, otvoreno su 32 od ukupno 33 pregovaračka poglavlja, dok su dva poglavlja privremeno zatvorena. Zastoj u EU integracijama prisutan je posljednjih pet godina, što zbog nespremnosti Crne Gore, ali i zbog nedifinisane politike EU kada je u pitanju proces proširenja. Ipak, posljednjih mjeseci Crna Gora je značajno uznapredovala na planu EU integracija, na Međuvladinoj konferenciji EU u junu se očekuje da će Crna Gora zatvoriti najmanje jedno poglavlje i poslije dugog niza godina, o Crnoj Gori se s optimizmom govori kao prvoj narednoj članici EU, možda već 2028. godine.
– Kraj vladavine Mila Đukanovića –
Unutrašnje prilike u državi znatno su drugačije. Prethodnih 18 godina, Crna Gora je pretrpjela mnogo izazova na političkoj sceni, ali i promjena vlasti. Nakon tačno 30 godina vladavine, Demokratska partija socijalista (DPS), stranka dugogodišnjeg crnogorskog predsjednika i premijera Mila Đukanovića je izgubila vlast 2020. godine i to je bio početak smjenjivosti vlasti u Crnoj Gori. Za samo četiri godine, promijenjene su tri vlade, što je pokazatelj političkog sazrijevanja nakon smjene dugogodišnje vlasti.
Nosilac ideje nezavisnosti na referendumu 2006. godine, Milo Đukanović, nakon poraza u trci za predsjednika države od Jakova Milatovića, aprila 2023.godine, povukao se i s mjesta predsjednika DPS-a. Đukanović je više od 30 godina obavljao najznačajnije funkcije u državi, šest puta je biran za premijera, a dva puta je vodio državu u ulozi predsjednika i u političkom smislu, najznačajnija je ličnost Crne Gore u 21.vijeku.
Ono što je prethodilo smjeni vlasti 2020. godine u Crnoj Gori su višegodišnji protesti, uglavnom u režiji Demokratskog fronta, koji je okupljao prosrpske partije u Crnoj Gori.
Parlamentarni izbori 2016. godine ostali su upamćeni po optužnici za pokušaj državnog udara na dan izbora, za šta su između ostalog lideri opozicionog Demokratskog fronta Milan Knežević i Andrija Mandić osuđeni na po pet godina zatvora, ali je Apelacioni sud presudu vratio na ponovno odlučivanje. Jedan od osuđenih na pet godina je Andrija Mandić, koji danas obnaša funkciju predsjednika Skupštine Crne Gore.
– Rasle plate i penzije, ali i zaduženje –
Kada je ekonomija u pitanju, plate i penzije znatno su veće u odnosu na period prije referenduma, ali je takođe i zaduženje države znatno veće.
Godinu prije sticanja nezavisnosti, prosječna zarada u Crnoj Gori iznosila je 257 eura. Pored malih zarada, u Crnoj Gori je vladala i velika nezaposlenost. Prema podacima Zavoda za statistiku Crne Gore (MONSTAT), 2005. godine stopa nezaposlenosti je bila 20,6 odsto. Nakon osamostaljenja, nezaposlenost je počela da pada, dok su plate konstantno rasle.
Neto zarade su brzo rasle sa 282 eura u 2006. godini na 463 eura, koliko je iznosila prosječna zarada u 2009. godini. Do ovog rasta došlo je zbog jačanja ekonomija, ali i promjene obračuna neto zarade u 2008. godini. Prosječna neto zarada u februaru 2019. godine iznosila je 514 eura. Nakon promjene vlasti 2020. godine, nova Vlada je krenula u projekat “Evropa sad”, koji je podrazumijevao ukidanje doprinosa na zdravstvo, što se automatski reflektovalo na porast zarada. Tako je danas prosjećna plata u Crnoj Gori 825 eura.
Prosječna penzija u 2006. godini iznosila je 142 eura, a danas je 488 eura. I broj penzionera je porastao sa 107 na 128 hiljada.
Kada je nezaposlenost u pitanju, u 2006. godini je bilo 38.800 nezaposlenih. Taj broj je 2008. godine opao na 28.323. Broj nezaposlenih je zatim rastao, da bi na kraju aprila 2024. godine iznosio 36.421.
– Javni dug 60 odsto BDP-a –
Da Crna Gora proteklih godina nije živjela od rasta svoje privrede, već dobrim dijelom i od zaduživanja pokazuju podaci o državnom dugu. On je 2006. godine iznosio 700 miliona, da bi na kraju prošle narastao na 4,12 milijardi. Državni dug je u referendumskoj godini bio 32,6 odsto bruto-domaćeg proizvoda (BDP), po čemu je Crna Gora tada bila nisko zadužena zemlja. Na kraju prošle godine državni dug je bio 60,24 odsto, a granica visoke zaduženosti je 60 odsto BDP-a.
Bruto domaći proizvod 2006. je iznosio 2,1 milijardu eura, do bi na kraju 2008. narastao na 3,08 milijardi. Naredne godine je pao na 2,9 milijardi, da bi se kasnije održavao između 3,1 i 3,2 milijarde. Na kraju 2022. godine iznosio je 5,9 milijardi eura.
Za prethodnih 18 godina nezavisnosti, Crna Gora je postala uvozno zavisna država. Izvoz Crne Gore 2006. godine iznosio je 441 milion, a uvoz je bio 1,45 milijardi. Pokrivenost izvoza uvozom iznosila je 30 odsto. Na vrhuncu ekonomskog buma 2008. uvoz je porastao na 2,5 milijardi, dok je izvoz bio 416 miliona. Na kraju prošle godine, uvoz je iznosio 3,8 milijardi eura, dok je izvoz bio 674 miliona.
Prema podacima Ministarstva javne uprave, u javnom sektoru Crne Gore zaposleno je oko 53.000 radnika.
– U Crnoj Gori živi 633 hiljade stanovnika –
Na kraju prošle godine, u Crnoj Gori je održan popis stanovništva. Prema podacima s popisa, u Crnoj Gori živi 633.158 stanovnika, što je za dva odsto više nego 2011. godine.
– Sportisti najbolji ambasadori Crne Gore –
Od sticanja crnogorske nezavisnosti 21.maja 2016. godine, građane i javnost ove države najviše puta obradovali su sportisti. Država od 630 hiljada stanovnika uspjela je za manje od dvije decenije samostalnosti ostvari veoma zapažene rezultate u nekoliko sportskih disciplina. Vaterpolisti i rukometašice postarali su se da budu najbolji ambasadori Crne Gore u svijetu.
Kada je 21. maja 2006. godine i zvanično postala samostalna država, krenuo je proces stvaranja reprezentativnih selekcija. U taj ne baš jednostavan posao Crna Gora je ušla sa svega tri bazena, fudbalskim terenima koji nisu ispunjavali osnovne propise, i svega desetak dvorana.
Nakon 18 godina nezavisnosti, važno je istaći da je 2008.godine Crna Gora postala šampion Evrope u vaterpolu, dok je kotorski Primorac 2009. godine osvojio Ligu šampiona u istom sportu.
Vaterpolisti Crne Gore su još na prvenstvima Evrope 2012. i 2016, kao i na Svjetskom prvenstvu 2013. godine osvojili srebro.
Osim vaterpolista, ponos Crne Gore su i rukometašice. Podgorička Budućnost je dan uoči referenduma osvojila Kup kupova, koji je bio uvertira za dobre rezultate koji će uslijediti u nezavisnoj Crnoj Gori. U 2010. godini Budućnost je ponovo podigla pehar Kupa kupova, da bi dvije godine kasnije, pobjedom nad mađarskim Đerom, rukometašice Budućnosti postale šampionke Evrope. Ta 2012. godina ostaće takođe zlatnim slovima upisana u istoriji crnogorskog sporta, jer su rukometašice Crne Gore, popularne “lavice” na Olimpijadi osvojile srebro, a nakon toga na prvenstvu Evrope u Srbiji osvojile zlatnu medalju. Crnogorski ženski rukomet od tada je neizostavni dio elite. Rukometašice Budućnosti se nisu zaustavile, pa su 2015. godine ponovo pokorile Evropu, pobijedivši u finalu Larvik.
Košarkaške i odbojkaške selekcije redovni su učesnici velikih takmičenja, dok se još uvijek čeka odlazak fudbalske reprezentacije na neko veliko takmičenje.
