Gost specijalnog izdanja emisije Špica, povodom 30. godišnjice genocida u Srebrenici bio je pravnik, profesor međunarodnog prava i dekan Pravnog fakulteta u Zenici, Enis Omerović.
Trideset godina nakon Srebrenice, međunarodna zajednica ne smije ostati nijema i ne smije zaboraviti, jer svaki zaborav je poziv na ponavljanje. Ključnim smatram da rad na sprječavanju genocida i kažnjavanju svih ratnih zločinaca nije samo pravni imperativ, to je temeljna dužnost savremenog čovječanstva. Svaka nekažnjenost šalje poruku da je zločin prihvatljiv, a svako odgađanje pravde produbljuje rane i udaljava nas od pomirenja, poručio je Omerović u izlaganju na okruglom stolu u Hrvatskom saboru, povodom 30. godišnjice genocida u Srebrenici.
Prije nekoliko dana, tačnije 07. jula iz štampe je izašla naučna studija Enisa Omerovića, pod nazivom “Genocid nad Bošnjacima – Međunarodnopravna analiza”.
“Propusti su prije svega u međunarodnoj zajednici. Trebamo dijelom pozvati međunarodnu zajednicu koja je utjelovljena u UN kao međunarodnoj vladinoj organizaciji. To vam je takva svijest da mi zaista kritiziramo pojedine dijelove međunarodnog prava kao što je nedostatak političke volje velikih sila, pet stalnih članica Vijeća sigurnosti UN. Sjetimo se da mnoge mirovne misije nisu uspjele, kao što su bile u Somaliji, Ruandi i BiH. Ono što nedostaje međunarodnopravnom poretku su nedostaci prinudnog izvršenja sudskih odluka. Mislim da sam dokazao da iza svakoga genocida, posebno u BiH nad Bošnjacima, stoji organiziran aparat i to je bilo planski i sistematično. To se moralo znati u UN. Pali su na ispitu preveniranja zločina genocida, kršile su međunarodne obaveze koje imaju kao međunarodna organizacija na temelju Konvencije o sprječavanju i kažnjavanju genocida iz 1948. godine, na koju se svi mi pozivamo”, rekao je Omerović.
Na pitanje kako je moguće da se na tlu Evrope nakon holokausta desio genocid u Srebrenici, Omerović je kazao da je jedan od nedostataka izostanak prinude izvršenja.
“Taj segment međunarodnog prava kojeg mi zovemo upotreba oružane sile u međunarodnim odnosima, apsolutno nije unaprijeđen. Vijeće sigurnosti UN je opterećeno vetom stalnih članica Vijeća sigurnosti. Ni jedna odluka se ne može donijeti na tom izvršnom političkom organu UN, ukoliko bilo koja od tih pet uloži veto. Druge države članica UN o tom pitanju žele raspravljati unutar Generalne skupštine UN, gdje nema povlaštenih država i gdje svaka država ima jedan glas u Generalnoj skupštini, gdje se odluke donose prostom većinom. Znamo da odluke Generalne skupštine nisu pravno obavezujuće, kao što jesu rezolucije Vijeća sigurnosti, kada postupaju u uvjetima čina agresije ili prijetnje međunarodnom miru i sigurnosti. Sa druge strane, nema unaprijeđenja kod prinudnog mehanizma izvršenja sudskih odluka međunarodnih sudova. Konkretno mislim na Međunarodni sud u Haagu”, kaže Omerović.
Cijeli razgovor sa Enisom Omerovićem pogledajte u nastavku:
-
-
-
-
