Polaganjem cvijeća i odavanjem počasti danas je obilježena 34. tužna godišnjica ubistva 11 Sarajlija na Trgu solidarnosti do broja 14, na Alipašinom Polju, tokom opsade Sarajeva.
Na mjestu masakra, 30. augusta 1992. godine, oko 12.00 sati, s položaja Vojske Republike Srpske iz pravca Nedžarića ispaljena je minobacačka granata kalibra 120 milimetara. Od posljedica granatiranja na licu mjesta ubijeno je 11 građana, dok su 53 osobe teže i lakše ranjene.
Na ovom mjestu prije 34 godine ubijeni su: Rifet Bahtić, Jasmina Duraković, Jasmin Đozo, Muniba Ganija, Nermin Gušić, Zoran Kafedžić, Sadrija Krasnići, Adnan Lingo, Nadežda Puljić, Daniel Turkalj i Edin Uzunović.
Cvijeće su položile i počast odale porodice ubijenih te delegacije Kantona Sarajevo, Grada Sarajeva, Općinskog vijeća i Općine Novi Grad Sarajevo, Unije civilnih žrtava rata, Udruženja penzionera Novi Grad i Mjesne zajednice „A faza“ Alipašino Polje.
Prisutnima se obratila predstavnica Ministarstva kulture i sporta Kantona Sarajevo Aida Osmančević, koja je istakla da obilježavanje ovakvih mjesta stradanja predstavlja dug prema žrtvama, ali i trajnu obavezu da se njeguje kultura sjećanja i čuva istina o onome što se dešavalo u Sarajevu tokom opsade.
„Obilježavanjem ovog tužnog dana ne odajemo samo počast ubijenim sugrađanima, već šaljemo poruku da nećemo zaboraviti. Mjesta sjećanja nisu samo podsjetnici na patnju i stradanje, već i upozorenja za budućnost. To je jednostavna opomena – učiniti sve da nikada ne dozvolimo da se ovakvi zločini ponove“, poručeno je ovom prilikom.
Tokom najduže opsade jednog grada u modernoj historiji, Sarajevo je bilo izloženo svakodnevnom granatiranju i snajperskom djelovanju. Ubijane su civilne žrtve svih generacija, a među više od 12.000 ubijenih građana Sarajeva bilo je i 1.601 dijete.
Današnje obilježavanje još jednom je podsjetilo na važnost čuvanja sjećanja na nevine žrtve i insistiranja na istini i pravdi. Presude za zločine počinjene tokom opsade Sarajeva predstavljaju važan dio utvrđivanja odgovornosti, ali obaveza na očuvanju kulture sjećanja ostaje na cijelom društvu.
S mjesta na kojem je prije 34 godine prekinuto 11 života danas je upućena poruka da sjećanje mora biti jače od zaborava, a istina temelj budućnosti. Sarajevo i Bosna i Hercegovina mogu graditi budućnost samo na principima mira, solidarnosti, međusobnog uvažavanja i poštovanja prema svim žrtvama.
