Na današnji dan prije 33 godine na Sarajevo, glavni grad Bosne i Hercegovine, palo je 3.777 granata, što predstavlja apsolutni rekord po broju ispaljenih projektila u jednom danu tokom četverogodišnje opsade grada. Ovaj zastrašujući podatak svjedok je brutalnosti razaranja kojem je grad bio izložen, ostavljajući neizbrisive ožiljke u kolektivnom pamćenju.
Opsada Sarajeva počela je 5. aprila 1992. godine, a okončana je 29. februara 1996. godine, trajući ukupno 1.425 dana. Tokom ovog perioda, na grad je ispaljeno približno 500.000 projektila, što je u prosjeku iznosilo 329 granata dnevno. Razaranja su bila sistematska i ogromna – pored ljudskih žrtava, uništeni su brojni civilni, kulturni i vjerski objekti, pa čak i bolnice.
Za sve to vrijeme, otprilike 350.000 stanovnika Sarajeva živjelo je pod svakodnevnom kišom metaka i granata koje su sa okolnih brda nemilosrdno sijeći pripadnici nekadašnje JNA, paravojnih formacija, a kasnije i Vojske Republike Srpske. Grad nije pao isključivo zahvaljujući nadljudskoj volji, hrabrosti i otporu njegovih branilaca – običnih građana koji su se, često goloruki, u patikama i farmericama te s minimalnim naoružanjem, usprotivili agresoru i stali na branike svoje domovine.
Tragičan danak ove dugotrajne opsade ogleda se u zastrašujućoj statistici stradanja. Tokom rata život je izgubilo 11.541 građanin Sarajeva, među kojima je bilo 1.601 dijete. Prema poslijeratnim istraživanjima, najviše nevinih života, gotovo četiri petine od ukupnog broja poginulih, ugašeno je u prve dvije godine sukoba.
Zbog kampanje teroriziranja civila i brutalnih zločina počinjenih tokom opsade Sarajeva u periodu od 1992. do 1995. godine, Međunarodni rezidualni mehanizam za krivične sudove osudio je na kazne doživotnog zatvora ključne eksponente velikosrpske politike – ratnog komandanta Vojske Republike Srpske Ratka Mladića i ratnog predsjednika Republike Srpske Radovana Karadžića.