Sarajevo Film Festival ove godine otvara film “Paviljon”, crna komedija o staračkoj problematici i otporu prema sistemu, u režiji Dine Mustafića. Nakon duge pauze od igranog filma, Mustafić se vraća pričom koja, kako kaže u intervjuu za Fenu, nije samo o trećoj životnoj dobi, nego o univerzalnim temama dostojanstva, bunta i borbe protiv koruptivnog i kriminogenog sistema.
– Inspiracija je došla iz literature. Pročitao sam novelu Viktora Ivančića koja nosi isto ime. Na jednoj od promocija knjige razgovarali smo o filmskom potencijalu ove priče. Počeli smo razvijati scenarij, a kasnije nam se pridružio Emir Imamović Pirke kao ko-scenarista. U rekordnom roku smo napisali scenarij koji je, od svega što sam čitao posljednjih godina, bio vrlo neobičan, čak magnetičan. U njemu sam prepoznao Viktorovu lucidnost, njegovo satiričko pero, specifičan smisao za humor. Posebno mi je drago što je Viktor i kao književnik i kao publicista neko ko nije samo posmatrač, nego i razarač. Za mene je to bio dodatni režijski izazov – pokušati ovu priču ekranizirati, pretvoriti je u igranu formu, uz pažnju, posvećenost i istraživanje – ističe Mustafić.
“Paviljon” spaja elemente crnog humora i društvene angažiranosti.
– Mislim da ovo nije film samo o starijoj generaciji. Ovo je film o sistemu koji gazi ljudsko dostojanstvo, koji je koruptivan i kriminogen. Generacija koja možda nekada nije ostvarila sve svoje snove ili nije adekvatno reagovala na urušavanje svijeta u koji su vjerovali, sada radikalizira svoju pobunu. Snabdijevaju se ilegalnim naoružanjm i kreću u pravi talački i teroristički rat s vlastima – opisuje.
Mustafić naglašava da film nije rađen da bi se dopao niti da bi bio politički korektan.
– On je po mnogo čemu kontroverzan jer pokušava razumjeti energiju bijesa i nezadovoljstva onih koje sistem potčinjava i o kojima ne vodi računa. Ovo je i priča o tome koliko smo izgubili humane relacije između sebe. Iako iza njega stoji balkanska produkcija, film nije vezan samo za naše toponime, on prati globalne trendove odnosa prema generaciji ljudi koju društvo tretira kao tehničku grešku. Onog trenutka kada više niste sposobni za proizvodnju, postajete marginalizirani i diskriminirani. Film će sigurno pokazati da ono što odgovara svakoj autokratiji jeste želja da građani odustanu od buntovnog refleksa – pojašnjava Mustafić.
Ono što mu je posebno važno jeste spajanje iskustva starijih i energije mladih, jer, kako pojašnjava, kada se životno iskustvo i mudrost starijih spoje s mladalačkom energijom, može doći do promjene.
– Film kaže da nikada nije kasno mijenjati svijet. Nije pretenciozan da nudi odgovore kakav taj svijet treba biti, ali poručuje da je svaka promjena važna i nužna u određenoj civilizacijskoj epohi. Mislim da živimo kraj jednog modela života koji je postao nehuman, otuđio nas jedne od drugih i vrijeme je da se tome suprotstavimo – smatra Mustafić.
Iako je Paviljon fikcija, Mustafić kaže da reflektira stvarne događaje te se prisjeća snimanja filma i događaja koji su se u to vrijeme dešavali u Srbiji i Hrvatskoj, a riječ je o pobunama u domovima penzionera zbog uslova života.
– Naši junaci su beskompromisni, žele ići do kraja. Odlikuje ih hrabrost, radikalnost, revolucionarni zanos, fanatizam, pa i tvrdoglava isključivost. To ponekad dovodi do apsurdnih i smiješnih situacija – što je tipično za crni humor, gdje se smijete stvarima koje vas istovremeno tjeraju da se zapitate šta je tu smiješno. Humor ovdje funkcionira kao odbrambeni mehanizam. Galopiram prema toj starosnoj dobi, imam mnogo prijatelja koji su u toj kategoriji, neki od njih su glumci u filmu, a i roditelji su mi živi. Znam dobro perspektivu starijih koju rijetko vidimo u medijima – kao da ih podrazumijevamo, kao da nikada nisu postojali, sanjali, voljeli i čeznuli. Ovaj film na neki način pali reflektor na njih – ističe redatelj.
Glumačku ekipu čine etablirana glumačka imena poput Radeta Šerbedžije, Mirjane Karanović i Ksenije Pajić.
– Ne smije nas zavarati svečarska atmosfera SFF-a. Već tri godine Fondacija za kinematografiju na federalnom nivou nije izdvojila ni marku za igrani film. Paviljon je dobio 340.000 KM, a koštao je više od 1,7 miliona. Veliki dio ekipe radio je bez honorara. Ljudi misle da tu ima mnogo novca – nema. Svedeni smo na entuzijazam, gotovo amaterizam. Moje kolege iz filmske industrije su na prosjačkom štapu, traže druge poslove. Neko je odlučio da se u BiH ne snimaju filmovi i da se ne ispričaju priče iz BiH. To je politička odluka, često sprovedena od kadrova HDZ-a, blokiranjem rada Fondacije. Oni koji se kunu u BiH, a zanemaruju kulturu, jednako su odgovorni. Kultura okuplja ljude, uspostavlja dijalog, internacionalna je. Sarajevo Film Festival sedam dana dovodi cijeli svijet u ovaj grad – i možda baš zato nekome smeta. Bez domaće produkcije ne možemo govoriti o bh. kulturi. Film, zbog svoje moći i pristupačnosti, prvi je na udaru takvih politika – zaključio je u razgovoru za Fenu.
-
-
-
-
