Nakon što Upravni odbor Vijeća za provedbu mira (PIC) nije uspio postići dogovor o izboru novog visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini, u javnosti su se otvorila brojna pitanja o budućnosti međunarodnog intervencionizma. O uzrocima ove blokade, geopolitičkim igrama iza kulisa i posljedicama po stabilnost BiH, u programu TVSA govorio je prof. dr. Admir Mulaosmanović.
Mulaosmanović ističe da ovakav ishod na sjednici PIC-a nije iznenađenje, s obzirom na to da su se duboke nesuglasice između ključnih međunarodnih aktera mogle naslutiti i ranije.
„Imali smo neku vrstu najave da će se stvari odvijati u ovom smjeru. Razlog je, u prvom redu, sukob između SAD-a i Evropske unije zbog različitih pristupa imenovanju novog visokog predstavnika, ali i različitih imena koja su se pojavila te podrške koja je dolazila iz Brisela, odnosno od evropskih sila s jedne, i SAD-a s druge strane. Ova situacija izaziva ozbiljnu nervozu u BiH i šire, jer se sada nameću neka druga tumačenja o samoj svrsi OHR-a i njegovom opstanku“, navodi Mulaosmanović.
Profesor smatra da je trenutni status quo zapravo taktički potez Washingtona, ali očekuje brzi rasplet situacije.
„Trenutni neizbor i ostanak na ovom statusu jeste neka vrsta pritiska Sjedinjenih Američkih Država na EU. Ipak, očekujem da će se do kraja mjeseca to dogoditi i da će se na kraju istjerati ono što Washington želi postići.“
Italijan Landi najizgledniji kandidat, ali u “novom realitetu”
Na pitanje da li bi pozicija visokog predstavnika mogla ostati dugoročno paralizovana i šta bi to značilo za domaće političke lidere, Mulaosmanović upozorava da institucija OHR-a gubi na snazi, što otvara prostor za destruktivne politike u regiji.
„Sljedeći visoki predstavnik, a najvjerovatnije će to biti Italijan Landi, neće imati onu vrstu podrške, ovlasti ni mogućnosti da djeluje u BiH u kapacitetu koji je još uvijek – nažalost, podvlačim – poželjan. Očito je da nam je ta vrsta intervencionizma i dalje potrebna u političkom životu. Ta pozicija je već sada oslabljena, a samo djelovanje novog visokog predstavnika pokazat će nam da se nalazimo u jednom novom realitetu“, objašnjava profesor.
Ovaj vakuum, prema njegovim riječima, već koriste retrogradne snage.
„Suočavamo se s nizom izazova. Već vidimo da politike Zagreba i Beograda, kao i njihovi ekspozitori u BiH – odnosno sljedbenici ratnih politika koje su ovdje, nažalost, vrlo žive – pokušavaju da se što bolje pozicioniraju, etabliraju svoje zahtjeve i prepadaju javnost. Dolazi nam period ozbiljne političke neizvjesnosti i pitanja ko će od međunarodnih faktora imati ključnu ulogu i kakva će ona biti – proaktivna i pozitivna, ili pasivna.“
Disciplinovanje Evropske unije i interesi Trumpove administracije
Analizirajući ko su najveći dobitnici, a ko gubitnici ovog diplomatskog zastoja, Mulaosmanović naglašava da se situacija u BiH mora posmatrati kroz prizmu širih globalnih odnosa i politike koju provodi aktuelna vlast u Washingtonu.
„Evropska unija je ovdje ozbiljan gubitnik. Ali ovo ne možemo posmatrati izvan konteksta odnosa Washingtona i Brisela u zadnjih desetak godina, a posebno u proteklom periodu otkako je počeo drugi mandat administracije Donalda Trumpa. Na djelu je neka vrsta ‘disciplinovanja’ Evropske unije i njenog tjeranja da se povinuje ciljevima nove američke administracije.“
Profesor dodaje da odnosi Amerike i Evrope više nisu zasnovani na tradicionalnom savezništvu, već na čistom interesu i kompeticiji.
„Vidimo da to više nije pitanje prijateljstva, nego čisto kompeticijski odnos gdje Amerika smatra sebe snažnijom i onom koja treba uzeti što više. SAD očekuju od novog visokog predstavnika da provodi politiku koja će njima koristiti. Dio tog paketa vidimo, dio ne vidimo, ali projekti poput Južne interkonekcije – u koju su uplivali veoma sumnjivi tipovi na valu snage nove američke administracije – jasno oslikavaju taj novi pristup: prigrabiti što više i igrati s igračima na terenu koji mogu ‘isporučiti’ rezultate.“
Domaći akteri i destruktivni glasovi iz Evrope
U kontekstu domaćih i regionalnih političkih igrača, Mulaosmanović ističe da su pojedini lideri brzo prepoznali novi kurs Washingtona, dok s druge strane vrebaju opasnosti od populističkih struja unutar same Evrope.
„Domaći akteri, konkretno Milorad Dodik i slični, prepoznali su ko može isporučiti te interese i s njima pokušavaju ostvariti saradnju. Sve što se događa ovdje zapravo je ogroman kamen spoticanja za razumijevanje između BiH i SAD-a. Istovremeno, imamo i neke glasove iz Evropske unije koji nisu dobronamjerni – od Slovenije, preko kruga oko bivšeg mađarskog premijera Orbana, pa do niza drugih aktera unutar Srednje Evrope koji će vjerovatno pokušati igrati destruktivnu ulogu kada je u pitanju naša zemlja.“
Ipak, profesor zaključuje sa dozom optimizma kada je u pitanju dugoročna saradnja sa Briselom.
„Smatram da unutar EU ipak posjedujemo kapacitirane snage koje razumiju izazove i spremne su pomoći BiH. U ovom trenutnom odmjeravanju snaga na relaciji Brisel–Washington, čini se da Brisel neće moći u potpunosti iznijeti svoju agendu. Međutim, to ne znači da mi ne trebamo s Briselom zaista pokušati produbiti odnose i postaviti ih na jednu mnogo bolju i kvalitetniju razinu“, zaključio je Mulaosmanović za TVSA.
Gostovanje pogledajte na linku ispod:
-
-
-
takmičenja -
