Dolazak predsjednika Evropskog vijeća u Sarajevo ponovo otvara pitanje efikasnosti briselske diplomatije na Zapadnom Balkanu, ali i unosi novu dinamiku u borbu za poziciju visokog predstavnika.
Profesor međunarodnih odnosa Jahja Muhasilović gostujući u emisiji Špica istakao je da od ove posjete ne treba očekivati spektakularne rezultate, opisujući je prvenstveno kao posjetu “rutinskog karaktera”.
“Evropska unija svake godine organizuje posjete regiji. Ponekad su one multilateralne, a ponekad bilateralne. Bosna i Hercegovina je, kao zemlja aspirant u kojoj evropska priča još nije u potpunosti zaokružena, obavezna adresa na njihovom rasporedu”, objašnjava Muhasilović.
Borba za fotelju visokog predstavnika: Američki vs. evropski kandidat
Međutim, ono što ovu posjetu izdvaja od prethodnih jeste trenutni politički kontekst i tiha, ali žustra borba koja se vodi iza kulisa za imenovanje novog visokog predstavnika u BiH. Prema Muhasilovićevim riječima, na sceni je očigledan razdor između vizija Washingtona i Brisela.
Dok Evropska unija — predvođena Njemačkom, Francuskom i Evropskom komisijom — gura svoju “evropsku alternativu”, Sjedinjene Američke Države imaju svog favorita. Riječ je o Italijanu Antoniu Landiju, kojeg, iako je Evropljanin, analitičari označavaju kao američkog kandidata.
Muhasilović naglašava da Evropska unija pokušava pozicionirati svog čovjeka kako bi zadržala uticaj u tzv. “post-američkom poretku u Evropi”, ali da su im šanse male jer u Vijeću za implementaciju mira (PIC) Sjedinjene Američke Države i dalje predstavljaju definitivno najjači faktor.
Brisel bez vjetra u leđa
Dok je postojao liberalni establišment s obje strane Atlantika, SAD su podržavale ulogu EU na Balkanu. Međutim, dolaskom pragmatičnijih i agresivnijih administracija u Washingtonu, ta podrška je izostala. Evropljani se danas suočavaju sa situacijom u kojoj Amerikanci vode potpuno alternativnu politiku i agresivno grabe politički prostor. Costina posjeta Sarajevu stoga predstavlja grčevit pokušaj Brisela da dokaže vlastitu relevantnost u dvorištu koje već godinama smatra svojim, ali u kojem konce i dalje suštinski vuče Washington, zaključuje Muhasilović.