U sklopu doživotne presude Ratku Mladiću, jedan od udruženih zločinačkih poduhvata za koji je odgovoran, je “uzimanje talaca” a odnosi se na događaje iz maja i juna 1995. godine, kada je Mladić naredio zarobljavanje i vezivanje više od 200 pripadnika mirovnih snaga UN-a.
Nakon što je Vojska Republike Srpske prekršila ultimatume UN-a i nastavila granatiranje Sarajeva, avijacija NATO-a je 25. i 26. maja 1995. bombardovala vojna skladišta VRS-a u blizini Pala.
Kao direktan odgovor, Mladić je naredio svojim jedinicama da širom Bosne i Hercegovine zarobe vojnike i vojne promatrače UN-a. Među taocima su bili vojnici iz Francuske, Velike Britanije, Kanade, Ukrajine i drugih zemalja.
Zarobljeni “plavi šljemovi” su vezani za stubove, ograde i prozore objekata koji su bili potencijalne mete novih zračnih napada. To su uključivala skladišta municije, radarske stanice, komunikacijske tornjeve i mostove.
Slike vezanih vojnika UN-a planski su snimljene i emitovane na televiziji. Mladić i političko rukovodstvo s Pala otvoreno su poručili međunarodnoj zajednici da će taoci biti ubijeni ako se bombardovanje nastavi.
NATO je zbog ove krize privremeno obustavio napade, a taoci su oslobođeni u junu 1995. godine nakon političkih pregovora.
Međunarodni sud u Hagu ocijenio je ovaj čin kao teško kršenje Ženevskih konvencija (ratni zločin). Žalbeno vijeće je potvrdilo da je Mladić bio dio udruženog zločinačkog poduhvata (jednog od četiri za koji je presuđen) uzimanja talaca s ciljem da prisili UNPROFOR da odustane od mandata i zračnih udara.
Ratko Mladić je 2021. pravosnažno presuđen za genocid nad Bošnjacima; za četiri udružena zločinačka poduhvata – što uključuje i teroriziranje civila Sarajeva; za zločine protiv čovječnosti i kršenje zakona ili običaja ratovanja. Presuđen je na doživotnu robiju.
Zločinac je umro 27. augusta 2026. godine u pritvorskoj jedinici Ševeningen u 85. godini.
