Minutom šutnje počela je komemoracija Halidu Bešliću. Miro Lazović je poručio da bi ovim teškim trenucima najradije šutio.
“Danas smo se okupili sa velikim bolom u grudima ali sa ogromnim poštovanjem da odamo počast i oprostimo se od našeg Halida. Šta reći, najradije bih ćutao u tišini sa sjetom i tugom emocirao uspomene na susrete i druženja, ona davna, predratna i ratna kao i nedavna. Tih davnih 90-ih godina kada se lomila sudbina naše države, Halid je često tokom izborne kampanje bio dio naše ekipe. Posebno je cijenio i volio Nijaza Durakovića, i u nečemu su bili slični, voljeli su kafanu i druženje. Neposredno bez rat, sjedili smo u malom restoranu ali u ugodnoj atmosferi. Ratne vijesti bile su sve bliže i priča je išla o tome, a onda se pojavio Halid rekavši, “Nijaze gasi televiziju hajmo pjesmo, koja je ono tvoja?”. Ostali smo do kasno, televizija je bila ugašena a Halid je pjevao do fajronta”, kazao je Lazović.
