Dragan Mioković, u vrijeme agresije na BiH bio je pripadnik MUP-a i radio je na uviđajima sa mjesta zločina. Prisjetio se 5. februara i onoga što je zatekao na pijaci Markale.
-Petog februara sam već, reći ću, premješten iz Odjeljenja kriminalističke policije u policijskoj stanici Lugavina u Centar službe bezbijednosti, Odjeljenje za krvne seksualne delikte i zločine ratnog prava. I mi smo tih dana bili na angažovanju, na istrazi jednog dvostrukog ubistva koje nije imalo veze sa ratnim dejstvima. Dan ili dva ranije, ne mogu da se sjetim, mi smo rasvijetili kompletnu stvar, pronašli izvršioca i ja sam upravo taj dan, , zbog nekih tehničkih stvari, iz Centar službe bezbijednosti na Skenderiji, otišao u policijsku stanicu Stari Grad, da obavim to što sam trebao obaviti i vrlo dobro se sjećam da sam negdje možda, ne znam, jutarnji su to sati, negdje možda oko 9 sati, sam prošao pored pijace Markale. Bio sam u stanici kada je došlo do detonacije, moglo se procijentiti da je blizu i onda sam tu u stanici preko veze čuo da je granata pala na pijacu, da je veliki broj žrtava. Ja sam na licu mjesta bio možda, ne mogu sad procijeniti tačno, ali možda pola sata nakon što se to desilo. Na licu mjesta kad sam ja došao nije bilo mrtvih i ranjenih, međutim bila je evidentna stravično Velika količina krvi I djelova tijela, istakao je Mioković. Kako kaže, nije radio uviđaj, tog masakra, ali mu je ostalo sve skupa urezano u sjećanje i nije uopšte čudo da Markale, pogotovo ovo što mi nazivamo Markale 1, ovaj događaj iz 5. februara 1994. da je to paradigma, da je to,događaj, tragični događaj, užasni zločin, koji je paradigma za agresiju na BiH i opsadu Sarajeva.
Markale nisu samo jedan od 113 masakra koji su desili tokom opsade. To su događaji kada je granatiranjem na jednom mjestu ubijeno najmanje tri osobe. Markale nisu samo zločin. Markale su personifikacija, odnosno Markale pokazuju šta je opsada i šta su oni koji su bili, na obodima Sarajeva i držali tu opsadu, Sarajevsko-Romanijski korpus, na šta su sve bili spremni.
-Markale su nesporni ratni zločin, ali one su i više od toga.Pijaca Markale je bila, pošto sam ja i živio sa porodicom na Starom gradu svakodnevna oaza, bar promišljanja o nečemu što je normalno, što je svakodnevno. Markale su bili personifikacija hrane, preživljavanja. Podsjetit ću vas, to je poprilično velik prostor u Starom gradu, lako uočljiv sa položaja agresora.
Markale su kao takve svjesno gađane da ubiju onaj osjećaj i ono što nam je ostalo, onoj osjećaja normalnosti. I pazite, Markale su istina o agresiji i opsadi. Samim tim, oni koji formiraju laž, oni koji kreiraju laž i oni koji brane laž, najžešće napadaju istinu.
A Markale su istina. I Markale 1 i Markale 2 iz augusta 1995. Pa pazite, znači, 113 je tih masakra bilo u Sarajevu, ali su Markale 1 i Markale 2 bile ono što je prevršilo čašu, govorim o augustu 1995 , kada je Međunarodna zajednica na kraju i posle svega odlučila da reaguje, poručio je Mioković.
