Premijera opere “Tri boje cvekle” biće izvedena 04. aprila u SARTR-u. Karte su već rasprodane, a o samoj predstavi razgovarali smo u Sarajevskom jutru sa Ana Mia Karić i Sanjinom Arnautovićem.
“Tri boje cvekle” pokazuju blistavu stranu tuge bez patetike i veličaju život čak i u momentu kad ga smrt preuzima.
Ana Mia Karić ispričala je kako je dramaturginja Neira Babić-Halvađija jedan najbolniji trenutak u svom životu, smrt majke, pretočila u dramski tekst.
-Ona je imala potrebu da nekako svoja osjećanja povodom toga artikuliše. I zapravo smo, mi umjetnici, blagosloveni na taj način da uvijek imamo taj kanal u koji možemo da izlijemo sve svoje emocije i da ih nekako pretočimo u nešto, što je na kraju opet lijepo. I zapravo ovo jeste poenta naše opere. Da i tuga može da bude veličanstvena i da u njoj možemo pronaći neku ljepotu. Tri boje cvekle je zato što je cvekla simbol nečega što je puno vitamina i što može da vas izliječi. I Neira je zapamtila, taj trenutak kada je cjedila cveklu za svoju mamu, kako bi u toj cvekli pronašla neki spas ili izliječenje, koje se nažalost nije dogodilo. Ali eto, cvekla je postala simbol nekakve nade. S druge strane cvekla je nešto što istovremeno poprima neku potpuno drugu konotaciju, jer cvekla miriše na zemlju. Cvekla dolazi iz zemlje u koju na kraju opet svi odlazimo. I cvekla i sve ostalo vidjet ćete zapravo je višeznačno, istakla je Mia Karić.
