Bjelašnicu je priroda obdarila brojnim ukrasima, od impresivnih vrhova s kojih se pružaju pejzaži koji svjedoče o ljepoti ove planine i njenog krajolika. Raznolika flora i fauna su je prošarila od podnožja, preko žumskih staza, grebena, pašnjaka, dolina…raznolik je i njen hidropotencijal, a morfološki fenomen kanjona Rakitnice je zadivljuće čudo prirodnih ukrasa. Među draguljima Bjelašnice je i Lokvanjsko jezero do kojeg se kao i do svake prave vrijednosti treba zamučiti da bi se stiglo… u planinarskoj kategorizaciji zavisno od pravca kretanja smatra se zahtjevnijom planinarskom turom.
Ovu posebnost u srcu Bjelašnice podno jednog od njenih vrhova ( Vlajna) jučer je pohodila grupa sarajevskih planinara koji se pod vodstvom Elze Babić, vrsne planinarke, nakon višesatnog pješačenja bili nagrađeni ljepotom Lokvanjskog jezera i bogatstvom prirode koja ga okružje. Kolorit ljetnih boja niskog rastinja iz kojeg se ukazuju borovnice, šumske jagode i maline, aromatičnog bilja i cvijeća, do impresivne crnogorične šume koja je ukrasila padine prema Vlajni… ljepota koja odmara, opušta i kazuje kako priroda daruje ljude nesebično.
Na Lokvanjskm jezero na nadmorskoj visini od 1.760 metara pored 15 sarajevskih planinara bila je i TV ekipa koja je sa Bracom Babićem, planinarskim i turističkim vodičem, nadzornikom parkova prirode, snimala reportažu o tom bjelašničkom gorskom oku.
Nažalost, taj ukras Bjelašnice je ugrožen barskim biljem koje ga guta, pretvarajući jezero u močvaru.
Do Lokvanjskog jezera se može doći isključivo pješačenjem sa Igmana preko Javornika ili iz pravca Ljubovčića i Pazarića. Planinarski dom Stanari je uobičajeno odmorište na putu prema Lokvanjskom jezeru ili u povratku gdje su i jučer planinari imali ugodno osvježenje i odmor prije povratka prema selu Lokve.
