Lagumdžija za TVSA: “Najvažnije je da je sačuvana institucija visokog predstavnika” (video)

Gost večerašnjeg Intervjua TVSA bio je Zlatko Lagumdžija, ambasador BiH u UN-u. Razgovarali smo o brojnim dešavanjima koja su obilježila protekle dane u BiH. Riječi je bilo i o ostavci visokog predstavnika Christiana Schmidta.

“Oni na odlasku Schmidta rade tri godine, praktično, čovjek kada je došao. Da vas podsjetim, nijedan visoki predstavnik od Carla Bildta do danas, a i ovaj novi koji će doći, nije ga nije ga postavio niko iz Bosne i Hercegovine. On je postavljen od strane Vijeća za implementaciju mira i da vas podsjetim, možete naći u arhivi, Schmidt kad je dolazio ovdje, Dodik ga nije sačekao u Predsjedništvu jer ga nije priznao, jer ga nije priznao Savjet bezbjednosti. A tadašnji članovi Predsjedništva, gospodin Džaferović i Komšić, oni su ga primili, doveli im Schmidta, rekli: „Ovo vam je visoki predstavnik“. Dakle, toliko smo mi odlučivali o tome. Tako je i njegov odlazak, koji se ne najavljuje toliko dugo vremena, očigledno krenuo. Međutim, ono što je mnogo važnije. Prvo, sada za Schmidtom žale oni koji su ga napadali najstrašnije. Sad najednom: „Jao, ode nam Schmidt“, a do juče ste tvrdili da je ovakav, da radi za ove, za one, šta ja znam. Hajde, pustimo to, neka je. Bili su u pravu ili nisu. Najvažnije je bilo ove tri godine da se institucija visokog predstavnika sačuva, da visoki predstavnik odgovara Vijeću za implementaciju mira i da visoki predstavnik nije podložan verifikaciji i odlučivanju o tome ko je u Savjetu bezbjednosti. To je bila ključna borba. Dodik je iz Moskve nam poručio, tri dana prije sjednice Savjeta bezbjednosti, da će za tri dana biti Savjet bezbjednosti i slavodobitno, to su svi mediji ovdje prenijeli, Schmidt će biti smijenjen, visoki predstavnik institucija će biti ukinuta i biće poništene odluke visokog predstavnika, što je značilo da se poništavaju zakoni po kojima je on osuđeni kriminalac. Ja sam mislio, to onako euforično bio čovjek na paradi u Moskvi, sreo Putina, pa mu se učinio svijet veliki, kao što je i Putin, i onda on došao u Banjaluku i to ponovio sve. Velim ja: „Ovdje vrag šalu…“. Mene su zvali odavde, neki ljud,: „Jao, šta je, je l’ se to se stvarno dešava?“. Mogao sam samo da im kažem: „Molim te, za svoju informaciju, ne brini, neće se to desiti. Radimo na tome, neće se to desiti. Nama je najvažnije da Dodik bude poražen tako što neće biti ukinuta institucija visokog predstavnika i što će Schmidt da ode kao što odlazi i da će da ode dajući izvještaj Vijeću za implementaciju mira i da će Vijeće za implementaciju mira da imenuje novog, a ne Savjet bezbjednosti da ga imenuje.“ Zašto vam ovo govorim? U julu mjesecu, 12 dana nakon što sam došao u u Njujork, tada je tadašnja predsjedavajuća Predsjedništva uputila pismo Antoniju Guterresu, u kojem je, upravo u svjetlu ovih napada, koje su mislili da će ih sada evo krunisati ponovo, tražila da se da Guterres objasni koji je odnos između Savjeta bezbjednosti i PIC-a i ko odlučuje o o tome. Očekujući da će Savjet bezbjednosti, da će on reći da Savjet bezbjednosti o tome odlučuje i da ćemo mi to vidjeti. On je napisao jedno pismo, stalno sam ga spominjao, evo ga ovdje ga imam, evo pogledajte. Evo, vrlo interesantno je, pogledajte pismo, dakle, 14. jula prošlo, prije tri godine, Guterres kaže, najdoslovnije, odgovara Željki Cvijanović. Ja mislim da je ona zažalila što je ovo pismo ikad poslala. Evo, što kažu, da vidite, zažalila što je poslala. Zašto? Ona je očekivala da će on odgovoriti da je to, da Savjet bezbjednosti o tome odlučuje i da ćemo mi to vidjeti. On je napisao: „Ujedinjene nacije nisu potpisnik Mirovnog sporazuma i postoji Vijeće za implementaciju mira koje je nadležno da nadzire sporazum, u skladu sa međunarodnim pravom i odlukama Savjeta bezbjednosti koje su već donesene još ’96. godine.“, rekao je Lagumdžija.

Dodao je da postoji jedna osmišljena politika koju je, kako kaže, vodila ekipa koju predvodi Denis Bećirović.

“I prošle sedmice na Savjetu bezbjednosti nas ništa nije zateklo, čak Dodik neće da prizna, on je izgubio. On je mislio da će se ukinuti visoki predstavnik, da će se ukinuti, ne Schmidt. Prirodno, ja sam razgovarao sa Schmidtom. Ja sam prije Savjeta bezbjednosti imao tri sastanka sa njim u kojem smo vrlo o svemu razgovarali, ne samo sa njim, imao sam sastanke sa članicama Vijeća sigurnosti. Ne znam, mogli ste da primijetite, mnogi su se čudili, kaže: „Otkud ona iz Liberije onako sve zna?“ Iz Liberije su nam održali predavanje o situaciji u Bosni i Hercegovini, ne bi ga mi ovdje na fakultetu, što kažu, kao jači seminarski prihvatili. Radimo na tome. Ne pričamo mi s kim pričamo. Znate šta je naše naše oruđe jedino? Istina. Istina, samo koristi zdrav razum i istinu”, rekao je lagumdžija i dodao da ured visokog predstavnika neće biti ukinut i da ćemo za manje od mjesec dana imati novog visokog predstavnika.

Naš ambasador je rekao da je i dalje najizvjesniji kandidat Italijan Antonio Zanardi Landi.

Gost Intervjua komentarisao je i to što dio javnosti proziva Bećirovića za nešto za što on nije konkretno ni odgovoran. Primjer je otvaranje graničnog prelaza Gradiška.

“Jednom je za granični prelaz napadnut Bećirović, a jednom je napadnut zbog izjave Sabine Ćudić. Pazite paradoksa. Dakle, Denis Bećirović je napadnut iz jednog jednostavnog razloga od strane SDA i njihovih satelita, zbog toga što oni jako dobro znaju da je Denis kao kandidat, on je u stvari narodni kandidat, jer njega je predložilo 14 stranaka, on nije kandidat Trojke, ni SDP-a. Druga je stvar što su te tri stranke koje su u Trojki, koja više ne postoji kao Trojka, takođe među tih 14 stranaka. Ali, šta se dešava? Očigledno se koristi svaki mogući način da se napadne Denis Bećirović, ne zbog toga što je on nešto kriv, nego zato da bi se, u stvari, ocrnio u svjetlu predizborne kampanje. Evo, uzeću sad dva primjera. Napad na Denisa Bećirovića za ono što nije rekla ili rekla Sabina Ćudić je najblaže rečeno licemjerno, hipokrizija, zavisi kako tome prilazite. Evo zašto. Pazite, ja dobro pratim zadnja tri mandata Predsjedništva u Ujedinjenim nacijama, od kad sam izašao iz operativne politike. Imali ste tu defile članova Predsjedništva prije Denisa Bećirovića koji su dolazili i na Generalnu skupštinu Ujedinjenih nacija i na Savjet bezbjednosti. Niko od njih nikada nije rekao ono što je rekao Denis Bećirović, a da vam kažem šta je rekao. Na sjednici Savjeta bezbjednosti, čovjek je rekao doslovno, doslovno, molim vas, svi su slušali, dakle, 15 članica Savjeta bezbjednosti, svijet je to slušao. On je govorio o tome da Bosna i Hercegovina, da se danas treba objektivno sagledati situacija u Bosni i Hercegovini i sagledati činjenice koje su prethodile ovom stanju. Pazite, ovo niko nije rekao u Ujedinjenim nacijama, na Generalnoj skupštini, ovo što je on rekao. Da vam da vam tačno kažem šta je rekao. Rekao je: „Republika Bosna i Hercegovina je bila žrtva brutalne agresije od ’92. do ’95.“ Zatim je rekao da protiv Republike Bosne i Hercegovine su vođeni udruženi zločinački poduhvati, poduhvati kojima je presuđeno u Hagu. Zatim je rekao da je nad Bošnjacima, podsjetio je članove Savjeta bezbjednosti, upravo u svjetlu onoga što se danas dešava i što su neki planirali možda i da ponove sutra podjelom zemlje, da je protiv Republike Bosne i Hercegovine i nad Bošnjacima počinjen genocid, jedini genocid u Evropi nakon Drugog svjetskog rata. Šta je takođe rekao? Da velikodržavni protagonisti, pazite, velikodržavni protagonisti pokušavaju u ovom postdejtonskom periodu da realizuju ciljeve koji nisu ostvareni tokom agresije. Niko drugi nije rekao te četiri rečenice u dva minuta za govornicom Savjeta bezbjednosti i Ujedinjenih nacija. I onda njega napadaju ljudi koji su tolike godine zaposjedali pozicije predsjedavajućih i predsjednika, članova Predsjedništva ispred bošnjačkog naroda, a ne samo njih, koji nikada nisu tako nešto progovorili. Dakle, njega treba napraviti, je li, najboljim prijateljem Aleksandra Vučića, ljudi koji su igrali šaha s njim i pjevali. I sad to je u redu, a on evo sada treba da odgovara za Ćudićku. Druga stvar, taj granični koji ste spomenuli, to je odličan primjer. Ja sam se, kad mi je rekao: „Znaš, napali su ga zbog zbog Gradiške.“ Ja vam moram priznati, ja sam kontao da neko nije prolupao i onda mi dade čovjek da vidim šta je, a on je kriv za Gradišku zato što je glasao za Borjanu Krišto da bude predsjedavajuća Vijeća ministara. Pazite taj paradoks. Pazite, čovjek je, dakle, glasao kao predsjedavajući Predsjedništva, jer po našem Ustavu, Predsjedništvo daje mandat onome ko ima parlamentarnu većinu. Borjana Krišto i šefovi stranaka u konsultacijama su došli i konstatovali da imaju parlamentarnu većinu i da je njihov kandidat, dakle Hrvat, jer je Hrvata bio red, je Borjana Krišto. On je mogao tada reći: „Neću.“ Da uradi šta? Da uradi ono što je što je svojevremeno Nikola Poplašen uradio, nije dao mandat onome ko je imao parlamentarnu većinu, pa je bio smijenjen od strane visokog predstavnika. Dakle, prvo to je demokratska kultura, to je posao članova Predsjedništva, da daju nakon konsultacija. E sad, šta bi bilo da on to nije uradio? Šta su htjeli ovi koji ga sad napadaju? Šta bi se desilo? Ne bi ona bila izabrana, nego bi ostalo Vijeće ministara koje predvodi Zoran Tegeltija. Čovjek koji je sada zadužen za granični prelaz. On je trebao da ostane na čelu Vijeća ministara, da Bisera Turković bude ministrica vanjskih poslova, u situaciji u kojoj za 12 godina prethodni članovi Predsjedništva iz reda bošnjačkog naroda nisu nijednom bili u službenoj posjeti u Washingtonu. u situaciji u kojoj u Washingtonu tri godine uzastopno, pratite me ovo, za ministra vanjskih poslova Bošnjakinju, nismo imali diplomatu u Washingtonu iz reda Bošnjaka, ne ambasadora, nego Dodika poslao, Dodikovog privatnog profesora tenisa, da bude tamo naš ambasador koji je rasturio ambasadu i radi isto ovo što rade sada ovi njegovi ambasadori privatni. A mi za živog ministra vanjskih poslova nismo poslali diplomatu Bošnjaka na mjesto broj dva. Dakle, to je jedna zapuštena bila politika. I sada neko roni krokodilske suze: „Jao, što nisi, što si birao Borjanu Krišto.“ Šta, što nisi ostavio Tegeltiju da još četiri godine bude u tehničkom mandatu? To zaista više nema smisla”, rekao je Lagumdžija.

Jedno od pitanja se odnosilo na moguće ustavno preuređenje BIH nakon izbora.

“Propao je Aprilski paket, propao je Butmirski, propalo je ovo, propalo je ono. Propali su razni pokušaji reformi i sad očekujem da poslije izbora taj, hajde tako kažemo, odlazak visokog predstavnika i nekih članova Vijeća za implementaciju mira, prije svega pod uz njihove ključne aktere, da se ljudi koji budu imali legitimitet naroda, da i se sjedne u nekom formatu. Neću to da zovem ni Dayton 2, neću da zovem ni Aprilski paket 2, ali vjerujem da će se tada doći do jednog, hajde da vidimo, pokušaja da se vidi, prije nego se formira vlast, da se formira nova vlast na nečemu što znači put reformi u naredne četiri godine, ubrzavanje našeg puta u Evropsku uniju prije svega, pa i u NATO koje vrijeme bude dalo, ali prije svega u Evropsku uniju. I mislim da u tom svjetlu će se govoriti i o primjeni presuda Sejdić-Finci Evropskog suda za ljudska prava i svih drugih, da tako kažem, stvari koje nas sada drže zaglavljene. Mislim da je zato jako važno da vidimo da u ovom vremenu do oktobra što više političkih snaga, koje zaista jesu bosanskohercegovačke političke snage, da pokažu da su spremni da budu ujedinjeni za državu Bosnu i Hercegovinu i da sa takvom platformom nastupe poslije izbora na pregovaračkom stolu i sa međunarodnom zajednicom i sa onim akterima koji će imati mandat građana, koji možda nisu baš toliko, što kažu, entuzijasti da imaju državu, ali jesu entuzijasti da imaju neku neki kvalitetniji život ovdje, što znači da pravimo neku vrstu kohabitacije u okviru suverene države Bosne i Hercegovine, međunarodno priznate na njenoj čitavoj teritoriji, da vidimo kako da se to malo, što kažu, posložimo da ovo zaista bude država svih građana, prirodno i komotnih naroda.

Prvo, jasno je ovdje da su najveće strijele upućene prema Denisu Bećiroviću iz prostog razloga što se zna da njegov ulazak u Predsjedništvo garantuje jednu vrstu stabilnosti, jednu vrstu osmišljenog rada, a i u krajnjem slučaju da on ima kapacitet. Nije on bez veze okupio, nije on uzeo… ne treba njemu matematika da ima 14 stranaka. Ipak je tu 14 političkih subjekata i zato se svjesno i podmeće ovo „kandidat Trojke“, nije on nikakav kandidat Trojke, on je evidentno kandidat Četrnaestorke i velikog broja građana koji nisu ni u jednoj političkoj stranci. I njegov izbor znači da vjerovatno u nadi da će i u Predsjedništvo ući jedno, pa još jedno, a možda i dva, ovaj, člana Predsjedništva koji neće biti na politici secesionističkoj, odnosno politici podjele koju danas evidentno personifikuju Čović i Dodik. Tako da je to izuzetno važno. Važno je takođe da se onda, što kažu, da ove stranke koje su vrlo jasno se iskazale da nema podjele zemlje. Ne da pričaju: „Nisam to rekao“, nego da vrlo jasno kažu. I ono što je jako važno, važno je da vidimo koliko će to stranaka biti koje će izaći sa nekim programom, šta će oni fakat da rade, a ne samo koje stolice hoće da uzmu. I ako to bude, ja sam optimista. Mislim da ćemo u Predsjedništvu imati većinu onih koji žele, koji su spremni da daju mandat i da pokušaju da koordinišu da se okupi jedna jedna vladajuća koalicija koja će zajedno u prvih šest mjeseci tačno definisati ono što će raditi da se onda četiri godine radi, a ne da se politizira. Međunarodna zajednica će nam biti podrška tome, ali, Boga mi, biće do nas opet, rekao je Lagumdžija.

Pogledajte cijelo gostovanje.