Insajderi Klintonove administracije potvrdili su kako je genocid nad Bosnom od Brčkog, Prijedora, pa sve do Srebrenice, bio registrovan „uživo“. Krunski dokaz tome su svjedočenja samih insajdera CIA-e, koja nalazimo u davnom i zaboravljenom tekstu od 11. aprila 1996., objavljenog u New York Timesu pod naslovom „Bosna: Šta nam CIA nije rekla“
Ovonedjeljna sesija Asocijacije nezavisnih intelektualaca Krug 99, posvećena tridesetogodišnjici zločina genocida u Srebrenici, održana je na temu „Srebrenica- priroda zla i obavještajno prikrivanje genocida“, a uvodničari su bili Mirela Karahasanović, docentica na Filozofskom Fakultetu Univerziteta u Tuzli, i Fuad Đidić, diplomata i publicista, te član predsjedništva Kruga 99. Zašto je CIA i zapadna obavještajna zajednica ćutala, dok se na terenu dešavao genocid? Američka sigurnosna agencija (CIA) po prvi puta progovorila je o genocidu javno, tek 10. avgusta 1995., stavljajući na uvid ključne fotografije o počinjenju genocida nad Bošnjacima, zabilježene njihovim kamerama „prije“ i „poslije“, koje su pred Haškim sudom bile krunski dokaz o postojanju masovnih grobnica u Novoj Kasabi.
Nakon potvrđivanja masovnih grobnica u Novoj Kasabi, izuzimanjem materijala CIA-e od strane Madelin Albright, što je bila prekretnica u dokazivanju genocida pred međunarodnim pravosuđem, i prvi tužitelj Haškog Tribunala Richard Goldstone, je nekoliko mjeseci nakon toga, iz arhive CIA-e uspio dobiti dokaze koji identifikuju 15 novih masovnih grobnica. Prema svjedočanstvima ljudi iz Klintonove administracije, u arhivi CIA-e ostali su skriveni i zvučni zapisi razgovora Beograda sa Mladićem, ili video zapisi snimljeni dronom „Predator“ iznad Srebrenice, koji bi i danas mogli biti ohrabrenje u traganju za novim, važnim dokazima, poručeno je sa sesije.
-
-
-
-
